Hrvatska protiv droge - droga.hr

Obzirom na to da se naša Udruga bavi prevencijom ovisnosti, a to je segment zdravstvenog odgoja i obrazovanja, detaljno smo razmotrili predložene programe. Na sastanku Upravnog odbora udruge podržali smo Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge "GROZD", jer promiče temeljne odrednice neophodne razvoju mladih osoba: samodisciplinu, odgovornost i zdravo planiranje budućnosti.

O b r a z l o ž en j e

Permisivni model odgoja koji je već odbačen u razvijenom zemljama, sustavno se provodi u hrvatskim obiteljima. Djeci se bezrezervno ispunjavaju sve želje, bez ikakvih obveza sukladnih svom dobu. Učenici u školi imaju najbolje tenisice i traperice poznatih maraka, za 18. rođendan djetetu se kupuje automobil. Nisu uspostavljene nikakve granice ponašanja. Na taj način odgajaju se neodgovorne osobe, bez potrebne radne discipline. Nažalost, ovaj arhaični tip odgoja podržan je i u našim školama koje nemaju mehanizme za anuliranje devijantnih postupaka pojedinih učenika. Takvi pojedinci smetaju razvoju ostalih discipliniranih učenika. Rezultat je to da svake nove školske godine učitelji/profesori teže uspostavljaju potrebnu radnu disciplinu.

Novi pedagoški model, temeljen na znanstvenim podacima odbacuje taj permisivni tip i nalaže uspostavu granica ponašanja sukladnih dobu djeteta. Svako dijete mora znati što se smije, a što se ne smije. Predloženi model je: odgoj s autoritativnim stilom (ne autoritarnim!), ali s mnogo emocionalne topline. Od najranijeg djetinjstva postavljaju se jasna pravila i granice.

Promicanje egaliteta između djeteta i roditelja uz bezrezervno popuštanje željama djeteta, te prepuštanje važnih životnih odluka djetetu u vrijeme adolescencije, rezultat je nepoznavanja novih znanstvenih saznanja u konstituiranju mozga. Tek oko 2000. godine, razvojem MRI-ja (magnetic resonance imaging) i usavršavanja aparata, razvitak mozga proučava se na živom mozgu. Prije se radilo uglavnom na tijelima umrlih, što je davalo vrlo skromne rezultate. Sve do nedavno smatralo se da je razvoj mozga završen s navršenih dvanaest godina starosti (mladosti!), te da dijete može donositi zrele zaključke. U psihološkoj literaturi, počevši od švicarskog psihologa Jeana Piageta, stoji tvrdnja da se najviši stupanj kognitivnog razvoja dostiže do dvanaeste godine života – razina formalnih operacija. U prošlosti djeca su počinjala učiti zanat u vrijeme puberteta, pa su neki teoretičari zaključili da je pojam adolescencije vještački konstrukt, fenomen izmišljen nakon industrijske revolucije. No, to je daleka prošlost.

Danas je moguće ispitivanje mozga zdrave djece bez opasnosti bilo kakvog zračenja – kaže Dr. Jay Giedd, direktor za istraživanja o mozgu na odjelu dječje psihijatrije pri Državnom institutu za mentalno zdravlje (Utah, SAD). Ispitaniku se mozak skenira tri puta. Prvo ispitivanje je brzo skeniranje u trajanju od jedne minute. Drugo ispitivanje traje dvije minute i otkriva svaku eventualnu abnormalnost ili oštećenja. Treće ispitivanje je detaljno i traje deset minuta. Presjeci mozga (124 presjeka) tanji su od novčića. Podataka je zaista mnogo i računalu je potrebno oko dvadesetak sati za procesuiranje slika.

Najnovija istraživanja aparatima MRI na UCLA – u, Harvardu, Montrealskom neurološkom institutu i na nekoliko drugih institucija, u potpunosti mijenjaju vrijeme sazrijevanja mozga. Teorijska postavka da je razvoj mozga gotov kada dijete napuni dvanaest godina, zauvijek je odbačena. Činjenica je da sa dvanaest godina mozak doseže svoju maksimalnu veličinu, ali ta veličina nije uvjet konačnog razvoja. Već oko šeste godine života mozak ima 90%, čak i do 95% odrasle veličine. No, zaključeno je da ima nekoliko valova promjena broja i bujanja moždanih stanica. Tijekom adolescencije broj veza u mozgu se smanjuje, ali one postaju brže. Konačni razvoj mozak postiže tek u kasnim dvadesetim godinama (oko 25. ili više).

Saznanja da mlada osoba nema konstituiran mozak u potpunosti najmanje do 25. godine rezultira sljedeće; adolescent može biti vrlo inteligentan i pun informacija, ali zaključci nisu racionalni. Predfrontalni korteks (direktor mozga) još nije razvijen i zaključci se donose iz amigdale, centra emocija. Zbog toga je zaključak sasvim mlade osobe uvijek emotivan i rizičan i prečesto neodgovoran. Racionalnije odluke donose njihovi roditelji. Dakle, egalitet prilikom odlučivanja znanstveno je odbačen.

Ukratko: ova saznanja dobrim dijelom mijenjaju pedagoške postavke u tom smislu da ne možemo dozvoljavati sve ono što adolescent zamisli, jer zrele odluke nije u mogućnosti donositi. Prevelike slobode i krivo tumačenje prava djeteta (prava roditelja se zanemaruju) dovodi do eskalacije neobuzdanog seksa i sklonost prema konzumiranju droga. Neko ishitreno naglašavanje ljudskih prava, nema ni racionalnih ni etičkih temelja. Sloboda djeteta koja remeti slobodu drugih ljudi (a to su roditelji i zajednica) – nije sloboda. Maloljetnici koji provode noći u plesu, drogi i seksu s tek upoznatim partnerima, ne štete samo sebi – nego i svom okružju, odnosno cijeloj zajednici. Od mladih, nediscipliniranih, neodgovornih osoba ili eventualnih ovisnika, država ne može očekivati svjetlu budućnost.

U segmentu seksualnog odgoja, a isto tako i u edukaciji o zloporabi droga, dobro je usmjeravati adolescente prema izvjesnom suzdržavanju, odnosno navesti ih da izbjegavaju česte promjene partnera i isprobavanje droga. Tu kapitalnu konstantu ostali programi, osim „Grozdovog“ – ne uvažavaju!

Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge "GROZD", sasvim sigurno ima nekih nedostataka, koji se u budućoj praksi mogu anulirati. Međutim, nedvojbeno je da sadrži daleko kvalitetnije moralne i pedagoške odrednice od ostalih programa, temeljenih na pseudomodernoj, a zapravo arhaičnoj pedagogiji.

Opatija, siječanj 2007. Saša Radović