Hrvatska protiv droge - droga.hr

Često se u razgovorima s ovisnicima pojavljuje izjava: „Što se koga tiče što se ja drogiram. Svatko ima pravo sa svojim životom činiti što želi“.

Takvo mišljenje imaju i konzumenti droga kao i pušači duhana. A, je li to tako? Imamo li pravo uništavati svoje tijelo i svoje potencijalne resurse? Zakonski gledano - da! Ali...

Neosporno je da droge uništavaju i tijelo i duh, te da su uzrok mnogih bolesti, fizičkih i psihičkih. Osim toga, moralni profil svakog ovisnika potpuno je razoren. Za jedan dop narkoman će učiniti baš sve; ukrasti, prevariti, opljačkati, prositi, prostituirati se – pa i ubiti. Nije potrebno biti ovisnik da trpimo štete.

Dovoljno je konzumirati droge povremeno u manjem obimu, relaks ili vikend sistemom. I takva „neopasna“ vrsta drogiranja ostavlja trajne posljedice. Na primjer: „Neopasna“ trava šteti memoriji i uzrokuje trajan gubitak radnih navika. Pušač jointa odbija svaku obvezu, želi samo zabavu, slab je učenik i slab u svakom poslu. S ostalim drogama, sličan je slučaj, sve razaraju sinapse u mozgu i štete tijelu. Razlike su samo u finesama.

A sada ponovno razmislimo i upitajmo se, imamo li pravo štetiti sebi? Što je s moralnim aspektom?

Svojim rođenjem i odrastanjem stvaramo dugove prema roditeljima i prema društvu. Roditelji nas hrane i mijenjaju nam pelene, a društvo također ulaže u nas, školuje nas i sudjeluje mnogim elementima u našem odrastanju. Dakle, dužni smo i moralno je da svoje dugove vraćamo roditeljima i društvu.

Uništavajući sebe i svoje potencijalne resurse – izbjegavamo vraćanje dugova. Ni jedan roditelj ne želi da mu se dijete drogira, ni jedna država ne želi fizičke i psihičke bolesnike kao što su narkomani. Ulagali su u njih, a dobivaju samo brigu, teret, muku i velike troškove.

Razlučujući ovaj problem, ipak treba reći da postoje različita mišljenja i da je upitna svaka tendenciozna, uporna i proizvoljna tvrdnja. Može se postavljati pitanje, postoji li – ili ne postoji spomenuti dug? Obzirom na to da težimo demokratskom društvu, i mišljenje da nismo nikome i ništa dužni – također treba uvažavati, ali i razmotriti činjenice.

Ukoliko prihvatimo svoje subjektivno razmišljanje da se možemo drogirati i nikome, pa ni sebi, ne polagati račune – ne postoji osjećaj krivice, pa samim tim ni spomenuti dug. U tom slučaju zakon nas opravdava – ali s moralnog gledišta nismo u pravu.

Dugove treba vraćati - ma kakvi oni bili.

Opatija, prosinca 2008. Saša Radović.