Hrvatska protiv droge - droga.hr

Temelj takozvane nulte prevencije od zloporabe droga je dobar odgoj od najranijeg djetinjstva. Dobro odgojeno dijete, odgovorno je i daleko je manja vjerojatnost da će krenuti stazom droga.

Jasna pravila i granice imperativ su dobrog odgoja. Ako se postave pravila i granica djeci, ona će naučiti poštovati granice drugih ljudi. Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti. Djeca koja se odgajaju popustljivo imaju osjećaj da su zanemarena i da roditeljima nije stalo do njih. Permisivan pristup isključuje nauk socijalnih vještina; što je društveno prihvatljivo, a što nije. Ako za dijete ne postoji granica, ono ne zna ni kada će je prijeći, a to kasnije u životu ne može davati dobre rezultate. Kretanje djeteta unutar zacrtanih pravila i granica najbolji je način kako će dijete postupno i bez nepotrebnih problema «osvojiti svijet». Roditeljska dužnost kreirati je ta pravila i granice na temelju općeprihvaćenih normi i tako omogućiti sigurno kretanje u razvoju djeteta. Granice ne smiju biti ni preuske, ali niti tako široke da ih zapravo nema. U slučaju preuskih granica dijete nema dovoljno prostora za iskazivanje svojih potreba i osjećaja. Rezultat je nesretno i nesigurno dijete, bez potrebnog oslonca. U slučaju, preširokih granica, odnosno kada zapravo granica nema (permisivan odgoj) dijete dobiva krivu sliku o sebi i svome okružju – smatra da je bolje nego što ostali misle o njemu. Nedvojbeno se pojavljuje preslobodno i loše ponašanje u kući i u školi. Takva djeca stalno umnožavaju svoje želje i očekuju bezrezervnu ljubav od svakoga. Ne samo od roditelja nego i od svoga okružja očekuju da se njihove pretjerane želje ispunjavaju – ukratko, postaju mali diktatori. Ukoliko im se ne ugađa, reagiraju samosažaljenjem (jer misle da im je učinjena nepravda) ili agresivnim ispadima. Razvija se izrazita sebičnost. Rezultat je sličan kao i u prvom slučaju: nesretno i nesigurno dijete bez potrebnog oslonca. No, ovdje je dodatni problem što dijete svojim ponašanjem iritira i smeta svom okružju. Postavljanje i posebice, održavanje tih granica izuzetno je zahtjevna zadaća. Nužni preduvjeti uređeni su odnosi s korektnom komunikacijom između roditelja i ostalih članova obitelji na svim razinama. Potrebno je mnogo strpljenja, dosljednosti, upornosti i smirenosti. Djetetu treba čvrsto odrediti mjesto u obitelji, uvijek s odgojnim, primjerenim, podržavajućim smjernicama. Dijete treba naučiti da postoji ono što može raditi i ono što je zabranjeno bez obzira je li roditelj prisutan ili ne. Raspoloženje roditelja ni u kojem slučaju ne smije utjecati na postavljena pravila i granice. Fizičko kažnjavanje, vikanje i agresivno iskazivanje bijesa – apsolutno treba isključiti u obitelji. Najteže od svega je, prijeko potrebno, roditeljsko svjedočenje vlastitim primjerom. A, to je zaista teško, jer implicira stalnu pozornost i samokontrolu. Dugo građene postavke u odgoju mogu biti poljuljane oštrom svađom u obitelji ili neprimjerenim ispadom srđbe jednog od roditelja. A, najgora svađa (u odnosu na odgoj) je ona, inicirana različitim stavovima prema djetetu. Vrlo su česti slučajevi neslaganja roditelja u modelu odgoja. U prosjeku, daleko je češći primjer da otac ne iskazuje bezuvjetnu ljubav prema djetetu, što je kod majki rijedak slučaj. Neke majke svojim posesivnim i neracionalnim stavovima idu u krajnost i subjektivno brane svaku vrstu ponašanja svoje djece. Zato su i pojmovi razine pravila i granica često različiti u istoj obitelji. Previše popustljiva majka i previše krut otac (ili obratno!), rijetko mogu omogućiti djetetu bezbolan put odrastanja, jer su njihove poruke dvoznačne. Dvoznačne poruke u odgoju, dijete dovode u nedefiniranu zonu odlučivanja, odnosno u nesigurnost. Ukoliko nisu uspostavljeni jasni pojmovi «da» i «ne», odnosno granice ponašanja u okvirima kojih dijete djeluje, neminovno se pojavljuje, ne samo nesigurnost – nego i ugroženost. Dijete u svojoj obrani (vrlo jak osjećaj u djetetu) impulzivno reagira otporom izraženim agresijom – ili depresijom, slično kao u slučajevima bez uspostavljenih pravila i granica. Uspostavom realnih pravila i granica roditelji omogućavaju djetetu mirno odrastanje u kojem će neosporno razviti pozitivnu sliku o sebi i biti motivirano za dobre odnose. No, vrlo važna komponenta je i održavanje granica. Svaki «proboj» donosi posljedice i nepovjerenje i zbog toga je održavanje potrebno u svakom slučaju, bez iznimaka. U školstvu su egzaktno određena pravila i granice, Vrlo dobro je poznato, što se smije, a što se ne smije. Međutim, problem hrvatskog obrazovanja – slabo je održavanje pravila i granica ponašanja.