Hrvatska protiv droge - droga.hr

U kriznom trenutcima rimskog imperija, različite igre i zabava odvlačili su pozornost ljutitog naroda od stvarnih problema, pa je tako i nastala sintagma „Panem et circenses“ (kruha i igara). Za kruh narodu imperatori nikada se nisu previše brinuli, ali za igre su uvijek bili voljni izdvojiti hrpu dukata, talira ili eura. Autor te pametne izmišljotine rimski je poeta i satiričar Decimo Giunio Giovenale. U njegovo doba nije bilo droga u takvom izobilju kao što je to danas, pa bi kompletna uzrečica, draga političkoj eliti u našoj maloj državi trebala glasiti: „Kruha, igara i droge“.

Zašto, droge? Zato što je krajnji učinak droga u odnosu na politiku identičan učinku igara i zabava na mase. Dobro nam je znano da su puku najdraže igre nagometno navijanje, ostala navijanja, dočeci sportaša, karnevali, te besplatni koncerti na Jelačić placu i na inim trgovima diljem naše zemlje. Osim ovih glavnih igara, tu je i niz sporednih priredaba i manifestacija, manje interesantnih ali i znatno jeftinijih. Naime, one glavne igre jako su skupe. Na regrutiranje tisuća nogometnih navijača država (odnosno, mi) troši enormne količine novca, mjerene milijunima eura godišnje. Za vladajuću garnituru nije upitno uložiti stotine milijuna u scenografiju (stadione) kao što ni rimski imperatori nisu štedjeli za gradnje grandioznih arena. Za milijunske kupovine stranih igrača nema problema, kao ni za milijunske godišnje plaće izbornika ili trenera. U prateće troškove tih silnih dotacija za proizvodnju mase navijača treba ubrojiti i razbijene izloge, demoliranje trgovina i lokala, automobila, tramvaja, mnogobrojne kordone policajaca, osiguranja, intervencije hitnih pomoći i dr., koje u svojoj nacionalnoj ili lokalnoj euforiji proizvode tisuće razularenih gledatelja igara. Uz takva narodna veselja redovito idu hektolitri alkohola, obvezatne tučnjave, izgubljene noći i sutradan smanjeni ili nikakav radni učinak.

Za uzvrat golemih troškova iz državnog budžeta, država dobiva jaki nacionalni i lokalni naboj i istodobno smirene mase najbuntovnijeg sloja građana. Ti mladi ljudi (navijači) u svojoj najaktivnijoj (i najbuntovnijoj) dobi, ukoliko dobiju dovoljno „igara“ i unesu dovoljno petardi na tribine stadiona – neće razmišljati o poskupljenja kruha i benzina. Ostaje im premalo energije za racionalno razmišljanje i za bunt. Što je još interesantnije, neće se buniti ni zbog enormnih primanja saborskih zastupnika i njihovih bezobraznih mirovina. Slično je s karnevalima i s drugim pučkim svećanostima koje organizira i financira država ili lokalna uprava. „Kruh“ dolazi u drugi plan – zasjenjen „igrama“.

A, što je s drogama? Iz ovog konteksta vrlo ćemo lako prepoznati učinak droga. Zapravo, vrlo je sličan, napušeni i drogirani mladić ili djevojka neće razmišljati ni o čemu osim o zabavi. U dimu jointa, uz nekoliko tableta ecstasya ili neke druge sintetike, jedini cilj je zaglušna glazba i cjelonoćno divljanje uzdignutih ruku. Njih ne zanimaju nikakvi društveni procesi, demokracija, pseudodemokracija, ni bilo kakvi propusti vlasti. Relax ili vikend konzumenti droga žive samo za sljedeći vikend da bi ga proveli na isti način. Oni pravi ovisnici koji svaki dan ili više puta dnevno ubrizgavaju heroin u vene još su manje opasni za neku kritiku prema bogaćenju političke elite i osiromašenju svih ostalih. Njima je svejedno jesmo li republika, kraljevina ili banana država.

Dakle, navijači, maskirani sudionici karnevala i razveseljeni narod na javnim koncertima – te ovisnici i konzumenti droga – pripadaju istoj pasivnoj kategoriji u odnosu na društvena zbivanja. Cijeli taj sloj zavedenih i na neki način drogiranih građana (igrama ili drogama) – neće sudjelovati u protestima niti nositi transparente na ulicama i trgovima.

Za neke dobro – za večinu loše! A, svaka pretjerana igra ili zabava, kao i droge - nosi u sebi neodgovornost i mnoštvo negativnih aspekata.

Opatija, srpnja 2008. Saša Radović.