Hrvatska protiv droge - droga.hr

Aktualne izmjene i dopune zakona o povećanim kaznama za proizvodnju i prodaju ilegalnih droga odjeknule su u narko lobiju. Kazne za dilere i za proizvodnju droga sada su od 3 do 15 godina zatvora, za nabavu tvari od kojih se proizvode droge, 1 do 5 godina, a za udruživanje s ciljem nabave i preprodaje, od 5 godina na više. Primjera radi, za 20 grama marihuane moguća je kazna od 3 ili više godina zatvora. Propisane sankcije približavaju nas u tom segmentu, toliko željenom, razvijenom svijetu (SAD, Njemačka, Švedska i dr… ). Međutim, je li to tako? Može li se hrvatski pravni mehanizam (sustav suda i provedbe) mjeriti s našim uzorima?

Uzdrmano narko podzemlje vrlo brzo se umirilo i nastavilo svojim ustaljenim ritmom. Dileri su nastavili s prodajom droga, a ovisnici i tako moraju jednom ili više puta dnevno ubrizgavati heroin u vene. U disco klubovima, sasvim sigurno neće biti manje ecstasyja ni speeda, u školskim dvorištima i dalje će se pušiti joint. Za miran nastavak rada tržišta droga presudna su dva elementa: korupcija i snažni hrvatski narko lobi. Naše neslavno mjesto na dnu svjetske ljestvice po korupciji, ukazuje na činjenicu da je hrvatsko tržište droga – jedno od najslobodnijih i najmanje opasnih. Droge ima svugdje: na ulicama, u kafićima, u disko klubovima, na partyima – i u školi. Prodaja nije legalna, ali mirne duše može se reći da je polulegalna. U disco klubovima ili na partyima, ponuda sintetičkih droga normalna je pojava. U tijeku dana, mladoj i dobro odjevenoj osobi u svakom boljem zagrebačkom lokalu (i ne samo zagrebačkom), obvezatno će prići diler i ponuditi kokain. Zakonska regulativa blaga je i liberalna. Osim toga, izrečene kazne tijekom godina eskalacije tržišta droga, najčešće se nisu provodile, a ako su se i provodile, bile su minimalne i prečesto – uvjetne. Drugi element temelja mira u redovima dilera i njihovih bosova, podrška je dijelova vlasti čvrsto upletenih u narko lobi. Golemi kapital businessa proizvodnje i prodaje droga (svjetski promet drogama je cca 500 do 600 milijarda dolara godišnje) korumpira ne samo dijelove vlasti, nego i vodeće krugove znanosti i umjetnosti. Zemlje u tranziciji plodno su tlo za takvu pojavu. U hrvatskom narko lobiju imamo fakultetskih profesora koji čak i javno, zdušno zagovaraju neopasnost droga. Ima i onih na visokim položajima koji su zaista doprinosili suzbijanju zloporabe droga – a zatim «promijenili» mišljenje ili se naglo povukli. Eklatantan je primjer jednog riječkog liječnika koji je pretjerao s prometom metadona i dospio u zatvor. Da je bio umjereniji u tom nezakonitom poslu, ne bi bilo problema. Dobar dio naših stručnjaka koji su na svjetskom nivou po znanju o štetnosti droga, zanemaruje prevenciju – daleko najvažniji dio suzbijanja zloporabe droga. Sve je okrenuto prema brizi za ovisnike, što je samo gašenje vatre, a nikako suzbijanje eskalacije tržišta droga. Briga o ovisnicima odgovara narko marketingu, jer produžuje život njihovih klijenata. Naprotiv, dobra prevencija i edukacija o štetnosti droga direktno šteti širenju tržišta droga, jer se broj kupaca smanjuje. Stotine tisuća hrvatskih učenika osnovnih i srednjih škola, znanja o drogama i drogiranju stječu od dilera i svojih prijatelja koji droge konzumiraju. Po tim informacijama droga je «super», fantastična i potpuno bezopasna. U školi i kod kuće nemaju od koga saznati nešto o pogubnim posljedicama drogiranja i utjecaju droga na cijeli kasniji životni vijek. Ni jedan udžbenik nema takoreći nikakvih podataka o drogama, a učitelji/profesori nemaju nikakvo obrazovanje u tom segmentu. Oni nemaju što prenijeti učenicima. Treba se upitati, je li to programirano ili se događa zbog nesposobnosti naše prosvjete? Ovako pogodno, programirano i kontrolirano hrvatsko okružje, bez obzira na donesene izmjene i dopune zakona iz područja droga – razlog je spomenutog mira u redovima narko bosova.

Prezentirano stanje naša je svakodnevica i jedna od tamnih strana Hrvatske. No, možda ipak nije sve tako crno. Treba razmišljati pozitivno. Roditelji, učitelji/profesori učenika osnovnih i srednjih škola, ali i cijela javnost moraju biti mnogo aktivniji nego do sada. Međutim, najkompetentniji i najvažniji čimbenik na tom polju je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. U predstojeći HNOS, imperativno je ubaciti daleko konkretnije mjere nego što se predlažu. Gradivo o drogama i njihovim pogubnim posljedicama mora biti obvezatno opširnije u udžbenicima, te mora biti ispitivano kao i ostalo gradivo. Apsolutno je nedostatno neobvezatno razgovarati o drogama samo na satovima razrednog odjela, što je dosadašnja praksa. Uz rješavanje razrednih problema (opravdani i neopravdani sati i dr.) na tom satu ne ostaje dovoljno vremena. Uz široku akciju javnosti i vlasti, one nejake snage koje djeluju u suzbijanju zloporabe droga mogu ojačati. Rezultat bi bio, ne samo smanjenje konzumenata droga i ovisnika, nego posredno i korektno provođenje novih zakonskih mjera.

Opatija svibnja 2006. Saša Radović