Hrvatska protiv droge - droga.hr

Za razvoj hrvatskog narko miljea, a samim tim i tržišta droga, nema problema. U našoj maloj državi, između 4.437.000 građana imamo oko1.600.000 (milijun i šesto tisuća) ovisnika. Na prvi pogled – impresivno! Legalne i ilegalne droge prodavat će se u 2007. godini na našem prostoru vrlo dobro, čak odlično! Mnogi će zadovoljno trljati ruke, od malih, uličnih dilera pa do nekih pojedinaca iz naše političke elite. Nakon kratkog razmišljanja o bliskoj budućnosti, jedino moguća konstatacije je – zabrinjavajuće! Više od jedne trećine hrvatskih građana, neodgovorne su, nedisciplinirane i nekulturne osobe. Neodgovorne su, jer nanose štete sebi i svom okružju. Nedisciplinirane su, jer nisu u stanju reći „NE“ poroku i slabosti, a nekulturne su, jer smetaju svima oko sebe u zdravstvenom i ekološkom smislu. Pri tomu treba dodati da je svaka droga simbol nerada, odnosno bježanja od rada.

Moguće će je da navedena brojka od 1.600.000 ovisnika u nas nije sasvim točna, jer u tamnom svijetu narkotika nema potpuno egzaktnih mjerila i podataka. Zbog toga se pokušajmo poigrati brojkama: Najlakše je i najtočnije bilo istražiti i prilično relevantno konstatirati broj nikotinskih ovisnika. Temeljem izvješća iz proizvodnje i s tržišta, u Hrvatskoj se popuši oko 500 milijuna kutija duhanskih cigareta godišnje. Obzirom na to da je duhan državni monopol, kontrola je dobra, te je ova brojka vrlo blizu stvarnoj vrijednosti. Zbog crne (ilegalne) trgovine duhanom, moguće je da broj od 500 milijuna kutija povećamo za najviše 5 milijuna kutija (što je mali postotak). Iz tih, ali i iz niza anketa i drugih podataka, pretpostavljeni broj pušača u nas je oko 1.500.000 (32% žene, 36% muškarci). Od posljedica konzumacije duhana u Hrvatskoj umire 12.000 do 14.000 osoba godišnje.

S podacima o ovisnosti o alkoholu, nešto je teže. Alkohol nije državni monopol, iako prodaju država relativno dobro kontrolira. No, tu su i teško kontrolirane količine alkohola za vlastite potrebe. Statistički podaci nisu egzaktni, ali se pretpostavlja da u Hrvatskoj ima ovisnika o alkoholu oko 250.000 do 300.000. Pored toga, skoro milijun hrvatskih građana ima probleme zbog alkohola.

Statistički najmanji postotak iskazuju podaci o ilegalnim drogama, odnosno o broju ovisnika o tim drogama. Reristriranih ovisnika krajem 2006. godine bilo je nešto više od 23.000. Da bi se dobilo realno pretpostavljeni broj ovisnika na hrvatskim ulicama, taj podatak treba množiti s takozvanom „tamnom brojkom“ 5, što iznosi preko 100.000. Zbog ilustracije, mogu se spomenuti istraživanja u Milanu i Londonu gdje se iskazala „tamna brojka“ bila 8, što znači da je bilo osam puta više stvarnih ovisnika nego registriranih ovisnika.

Dakle, sve u svemu, zbroj; 1.500.000 duhanskih ovisnika, 300.000 alkoholičara i 100.000 ovisnika o ilegalnim drogama, iznosio bi 1.900.000. Međutim, ne možemo tako razmišljati, jer se ovisnosti preklapaju. Zna se da, takoreći, ne postoji heroinski ovisnik koji ne puši. Znamo i to da golemi broj alkoholičara također puši – tako da ona pretpostavljena zajednička brojka hrvatskih ovisnika zaista može biti oko 1.600.000.

Nakon ove kratke elaboracije, i nakon gore spomenutih pojmova o neradu, neodgovornosti, nedisciplini i o nekulturi, najmanje 1.500.000 hrvatskih građana osjećat će se uvrijeđenim. Teško je priznati drugima, a posebice sebi, slabosti i mane – čak i onda kad su to notorne činjenice i gola istina. Počnimo od onog najmanjeg, od takozvane „čik pauze“. Nije li to ono „ pusti me na miru da popušim“, nije li to krađa radnog vremena? Nitko pametan ne može reći da se može bilo što intenzivno raditi uz cigaretu.

A, sada, sasvim kratko o onome što pušač kao neodgovorna osoba radi sebi i drugima: Posljedice su sljedeće: ubrzan puls, povišen tlak, hladnoća kože i površinskog sloja, smanjuje se apetit. Izdržljivost i kondicija znatno su slabiji, češći je srčani infarkt, češći rak pluća, infekcija pluća, moždana kap, stvaranje krvnih ugrušaka, bronhitis, bolesti arterija (moguća gangrena uz amputaciju stopala i šaka), čir na želucu, rak ždrijela, usta… Više cigareta brža smrt. Svaka cigareta skraćuje život za šest do sedam minuta.

Pušenje cigareta prvi je korak u kretanju na stazu droga. Mladi pušači u prosjeku slabiji su učenici, pokazuju devijantnija ponašanja od svojih vršnjaka, te su kasniji skloniji delikvenciji i kriminalu. Kod rađanja, nikotinske ovisnice donose manju i lakšu djecu, koja su i sklonija obolijevanju od različitih infekcija. Povećan je i rizik od spontanog pobačaja, kao i od rođenja mrtvog novorođenčeta.

Nekultura se očituje negativnim moralnim aspektom; nedvojbeno je dokazano da pasivno pušenje šteti okolini, pa su nedužni nepušači u njihovoj blizini izloženi riziku obolijevanja od svih pušačkih bolesti i posljedica. Zbog toga etički je nedopustivo pušiti u blizini nepušača, posebice u blizini djece. A, oni puše!

Pušači češće posežu za cigaretom u stresu, pri umoru ili kad su nesigurni. Ukratko, u fizičkom i psihičkom smislu ovisnici o duhanu - inferiorne su osobe.

Na kraju ove sage o duhanu evo još jednog zastrašujućeg podatka. U anketi provedenoj krajem 2006. godine u jednom razredu obrtničke škole (frizerke, sve djevojke) – od 28 učenica – samo 8 ih ne puši! Postotak katastrofičan; 71% pušačica u razredu! Treba reći da su podaci točni, jer je anketa provođena s povjerenjem, s garantiranom anonimnošću, i da su same učenice između sebe dobro znale tko puši, a tko ne.

Ostaje pitanje; kakvo moralno pravo ima roditelj, pušač (ovisnik, sasvim svejedno o kojoj drogi) braniti svome djetetu drogiranje – kad primjerom potiče drogiranje?

Što reći o alkoholu, o najagresivnijoj drogi koja proizvodi tešku ovisnost i uništava kompletnu obitelj ovisnika? Kratko: posljedice su totalno razaranje u fizičkom i moralnom smislu svake osobe koja postane ovisnik o alkoholu.

Ovisnika o ilegalnim drogama (to su pretežito heroinski ovisnici), srećom, ima znatno manje nego o legalnim, ali intenzitet ovisnosti je vrlo visok. Ukoliko heroinski ovisnik sebi ne ubrizga dozu svaki dan, nastaju bolovi u cijelom tijelu i neodrživo stanje. Obzirom da uglavnom nije zaposlen i da nema radne navike, ovisnik mora prosjačenjem, krađom, prostitucijom ili pljačkom doći do sredstava za drogu. Dakle, kriminal, policija, zatvor, čest slučaj overdose, bolnica, eventualno smrt! U moralnom smislu na najnižem je stupnju do kojeg može pasti ljudsko biće. Za jednu, jedinu dozu, nema stvari koje ovisnik neće učiniti.

Što učiniti da se alarmantno stanje popravi? Država može ovisnost preko noći učiniti upola manjom, ili čak skoro je iskorijeniti – ali ne želi i neće! Dovoljno bi bilo zabraniti proizvodnju i prodaju duhanskih proizvoda i alkohola, pooštriti zakone o drogama i drogiranju, te zakone korektno provoditi. Postotak ovisnika, drastično bi pao. No, zbog poreza, i zbog korupcije od strane bogatog narko lobija, država truje svoje građane. Država je najveći diler (duhan, alkohol) i odgovorna je za smrt od posljedica droga, za najmanje 15.000 hrvatskih građana godišnje. Osim toga djelomično je odgovorna zbog požara šuma, bolesti, izostajanja s posla, kraćeg radnog vijeka i za nebrojeno mnogo šteta koje proizvode droge.

Država za liječenje duhanske ovisnosti ne daje skoro ništa. Za liječenje alkoholičara izdvajaju se sredstva, ali nedovoljno. Svjetlija točka je liječenje ovisnika o ilegalnim drogama koje država dobro pokriva. No, svako liječenje ovisništva, samo je gašenje požara koji se već razbuktao.

O prevenciji, najvažnijem elementu suzbijanja ovisnosti u se zadnje vrijeme dosta govori, ali se vrlo, vrlo malo radi. U školama u praktičnom smislu nema gradiva o drogama, nastavno osoblje o drogama zna mnogo manje nego njihovi učenici. Isto je i s roditeljima učenika. Anketa koju je provela naša udruga na predavanjima roditeljima iskazala je upravo nevjerojatno nepoznavanje na tom polju. Na primjer: od četiri ponuđena odgovora, od čega se dobiva hašiš, samo je 8% zaokružilo pravi odgovor (marihuana). Najviše je bilo odgovora da se hašiš pravi od izmišljene, nepostojeće biljke „hash“. Pravi odgovor na to pitanje, u trećem razredu jedne opatijske srednje škole, učenici su imali s 88% točnosti.

Perspektive u svezi narko ozračja Hrvatske nisu svjetle, što znači da pred nama stoji teška zadaća. Na prevenciji od ovisnosti i na pomoći ovisnicima, civilni sektor (udruge i dr.) čini onoliko koliko može. U tom segmentu društva ima mnogo volje, entuzijazma i malo sredstava. Premalo!

Na potezu je država, jedina moćna sila koja može zaista učinkovito napasti narko tržište i zlo koje ono proizvodi. A, u prevenciju država može i mora uložiti znatno više - i volje i sredstava!

Ovaj članak, ova objava gorke istine o našoj narkoperspektivi, mali je doprinos suzbijanja uporabe legalnih i ilegalnih droga. Ali, taj doprinos bit će malo veći ako ga pročitate vi, dragi čitatelji.

Siječanj, 2007., Saša Radović