Hrvatska protiv droge - droga.hr

Predsjednik naše udruge, Saša Radović objavio je svoju petu knjigu po temi zloporabe droga pod naslovom "Narkohrvatska". Narkohrvatska je pojam koji se prvi puta pojavljuje u naslovu ove zbirke. To nije samo drogiranje, opis pojedinih droga ili problem ovisništva, nego označava i šumove u pozadini narko ozračja Hrvatske. Ova zbirka objavljenih tekstova u hrvatskom tisku, upućeni prijedlozi Hrvatskom saboru i pisma roditeljima čine segment narkohrvatske. Naizgled nepovezani naslovi i teme, imaju čvrstu okosnicu; ukazivanje na tri temeljne, društvene opasnosti u našoj novoj državi. To su: droga, korupcija i postadolescencija. Ova tri usko povezana i isprepletena elementa imaju nesagledive refleksije na stvarno priključenje razvijenim zemljama i na budućnost Hrvatske. No, još jedna tamna sjena nadvila se nad našom mladom državom. To je pasivno prihvaćanje objektivno zabrinjavajućeg stanja u kojem se nalazimo. Potrebne su promjene. Već danas, ili najkasnije sutra, treba razvijati inicijative i nove programe. Pri tome je važno isključiti svaku isključivost, politička opredjeljenja, nacionalnu i vjersku pripadnost, te ponuditi racionalna rješenja. Eskalacija tržišta drogama, korupcija na svim nivoima i kasno sazrijevanje radno sposobne mladeži rezultat su tranzicije koja se dogodila u Hrvatskoj. Snažnim društvenim turbulencijama treba dodati i agresiju na našu zemlju s materijalnim i drugim posljedicama. Pretvorba i osobni interesi pojedinaca uz nedovoljnu kontrolu državnih mehanizama neminovno su rezultirali urušavanjem moralnih vertikala, a samim tim i slabljenjem obitelji i odgoja. Ovakvu realnost tranzicijske Hrvatske uočili su stručnjaci narko marketinga kao povoljno ozračje za plasman svojih proizvoda. Na hrvatski prostor gurnute su goleme količine droga. Iskorištena je desetljećima poznata tranzitna Balkanska ruta koja prolazi centralnim dijelom teritorija bivše SFR Jugoslavije i spaja Afganistan i Pakistan s Europom. Dio opojnih droga namijenjen zapadnim zemljama, znatno više nego prije, ostaje u Hrvatskoj. Sintetske droge u ogromnim količinama prodiru sa sjevera, iz Nizozemske i Češke, a počele su se proizvoditi i kod nas. Opijati i cannabis stižu i iz pravca Bosne i Hercegovine, odnosno iz Crne Gore. Luka Rijeka i prije je bila jaki punkt tranzita cocaina, no cocain nije nikada imao i još uvijek nema ozbiljnijeg uporišta kod nas. Razlozi su, visoka cijena cocaina i kratkoća djelovanja. Droga i korupcija sastavnice su s istim predznakom. Opće poznata činjenica je da se tajne službe dobrim dijelom financiraju narko kapitalom. U prijevodu to znači da je crni kapital nevidljivim nitima upleten u sve strukture vlasti i posredno u naše živote i u naš standard. Nije slučajno što maloljetni srednjoškolci gube noći u discu ili na partyju, i ne kupuju slučajno bombone (ecstasy). Zakoni, ni policija, neće proganjati preoštro dilere iako maloljetnicima prodaju zakonom zabranjenu drogu. Propisi ne ograničavaju radno vrijeme disca do 23 sata ili do ponoći, jer djeca ne bi stigla kupiti još jedan ili dva bombona, i t. d. Ne zabranjuju se ni maratonski, cjelonoćni partyji za koje i vrapci na granama znaju da nisu ništa drugo, nego prešutno legalizirana tržnica droga. Sve je programirano i diktirano; globalne narko organizacije, preko «nadsvjetskog kapitala», i preko, manje ili više korumpirane države, provode svoje programe. Rješenje problema treba tražiti najprije u prepoznavanju svakodnevice i u djelovanju kompletne društvene zajednice. Ne možemo zlouporabu droga, korupciju i postadolescenciju, svjesno gurati u stranu. Udarna mjesta javnih medija moraju zauzimati pravi problemi, a ne prometne nezgode, proslave, športske vijesti i lijepa Renata Sopek u vremenskoj prognozi. U popodnevnim i predvečernjim TV terminima, umjesto meksičkih i inih sapunica, bolje bi bilo da se nađu edukativne i dokumentarne emisije. A, hrvatski građani moraju što prije mijenjati navike, ne plaćati mito za upis djece u škole ili fakultete, za vlasnički list, ne puštati maloljetnike da luduju do jutra po disko klubovima ili partyjima uz plesne i druge droge i t.d. Alarmno zvono po pitanju zlouporabe droga oglasilo se polovicom 2004. godine službenom objavom o 18.700 registriranih ovisnika. Poznavatelji problematike ovisništva upozoravaju da taj broj treba pomnožiti s «tamnom» brojkom 5 (pa i više!), i tako definirati stvarno stanje. Iz toga slijedi da je na hrvatskim ulicama 2004. godine bilo blizu 100.000 ovisnika. Koliko će ih biti 2005., 2006…? Uz to, ne zaboravimo na naš slab natalitet. Alarmno zvono po pitanju korupcije oglasilo se krajem 2004. godine, po objavljivanju svjetske ljestvice, na kojoj zauzimamo neslavno 67. mjesto po korumpiranosti. Slaba utjeha nam je što su iza nas istočni susjedi, neke afričke i južnoameričke države koje legalno proizvode cocain. Poznate afere sprege vlasti i kapitala samo su ledeni vrh korumpirane Hrvatske. 2006. godina još je gora po tom pitanju. Na svjetskoj ljestvici kliznuli smo još niže. Najviše zabrinjava to što je korupcija u manjoj i većoj mjeri postala odrednica modusa ponašanja u nas. O trećem elementu, o postadolescenciji, teoretičari društvenih gibanja ne oglašavaju se. Fenomen svjesnog, kasnog odrastanja nastao krajem prošlog stoljeća, uhvatio je duboke korijene u Hrvatskoj. Mladi sve duže ostaju u roditeljskom domu, te se tradicionalni oblici življenja (zaposlenje, brak, roditeljstvo...) odgađaju i zamjenjuju lakšim i lagodnijim oblicima (hedonizam). Masovna je pojava dokoličarenja mladih ljudi sa završenim radnim kvalifikacijama u trećem desetljeću života ili kasnije. Gubljenje popodneva u dimu cigareta i alkoholu i cjelonoćna divljanja uz ples i droge, jedini su cilj dijela mladog naraštaja. Na prvi pogled čini se da samo roditelji trpe posljedice uludo utrošenih godina svog potomka. Ali, nije tako. Postadolescencija je direktna šteta društvu i državi. Mladi, radno kvalificirani ljudi ne rade, ne doprinose zajednici. Tijekom godina gube radne navike, zdravlje i mozak oštećeni su im drogama. Sredstva zajednice utrošena na školovanje, manje su isplativa. Radni vijek postadolescenta kraći je onoliko godina koliko uzaludno provodi vrijeme izvlačeći novac od roditelja. Postadolescencija je rezultat realnog stanja; pada tradicionalnih moralnih postulata, urušavanja hijerarhije u obitelji, nezaposlenosti i naše neodgovornosti. Rješenje ovog problema moguće je uz imperativ korekcije ponašanja i učvršćivanje religijskih i etičkih normi. I uz razvijanje odgovornosti i radne discipline od najranijeg djetinjstva. Droga, korupcija i postadolescencija, sastavni elementi su narko prometa, najvećeg svjetskog businessa. Zbog toga se svaka objava o zlouporabi droga i o korupciji pokušava zaustaviti, a svaka kritika oštro se napada. Moćni narko lobi željeznom rukom suspreže svako sustavnije istraživanje fenomena drogiranja i objavljivanje svih tekstova koji ne promiču širenje tržišta droga. Milijardama dolara (godišnji svjetski promet drogama prelazi 600 milijardi dolara) narko bosovi discipliniraju ne samo podzemlje, nego i državne mehanizme, legalne korporacije, institucije i javne medije. Uz presiju kapitala i korupcije, zakoni i propisi iz sfera prometa drogama postaju sve liberalniji, a provedbe sve tolerantnije. Tako je i istina o postadolescenciji zataškana, jer ne odgovara narko marketingu. Postadolescenti su njihovi sigurni kupci, potencijalni ovisnici i sastavni segment narko ozračja. Jedina učinkovita obrana od zlouporabe droga i korupcije je pravna, nekorumpirana država. Samo dobro ustrojeni državni mehanizmi mogu suzbiti zlouporabu droga i korupciju. Hrvatska još nije u stanju, u potpunosti, suprotstaviti se moćnom narko marketingu. Neosporno je da su postojeći mehanizmi nedovoljni i da je današnji oblik formiranja odbora, povjerenstava, institucija ili ureda i takozvanih stožera – nedovoljno učinkovit! Rješenja se nalaze u restriktivnivnijim zakonima iz područja droga i u čvršćoj suradnji Vlade RH sa civilnim sektorom (udruge građana koje se bave suzbijanjem zlouporabe droga). Ove smjernice, primijenjene u razvijenim zemljama (SAD, Njemačka, Velika Britanija i dr.), pokazale su pozitivne pomake. Skup tekstova ove knjige ne može ponuditi konačnu formulu uspjeha, ali nudi prijedloge strategije suzbijanja zlouporabe droga, korupcije i postadolescencije. A, neosporno je i to da otvara nove vidike o tamnom narko ozračju Hrvatske. Naslovi nisu složeni kronološki. Izvjesni podatci ponovljeni su u nekim tekstovima ove knjige zbog želje da se u potpunosti prenesu članci onako kako su objavljeni u hrvatskom tisku. A, razlog razlika u broju ovisnika je različito vrijeme objave.