Hrvatska protiv droge - droga.hr

Kritična točka u životu konzumenta takozvanih lakih droga (kriv izraz, ali praktičan) događa se u doba srednje škole. Ta kritična točka zapravo je raskrižje dvaju putova. Jedan smjer je zdrav život bez droga – a drugi ovisnost. Tu točku, ili granicu ne može se definirati u potpunosti, varijabilna je, jer se nalazi u teško mjerljivoj zoni – u mozgu mladog čovjeka. Iako danas MRI aparati (magnetska rezonanca) detaljno skeniraju presjeke mozga, i računala procesuiraju bezbroj dobivenih podataka, ova tema je nemjerljiva i izmiče svakom egzaktnom parametru. Kritičnu točku, odnosno prelazak u psihičku ovisnost, u stalno traženje euforije – vrlo je teško prepoznati. Iz blijedog i neobvezatnog ozračja duhana, alkohola, marihuane i plesnih droga koje traje prosječno dvije do tri godine, naglo slijedi prijelaz u novi, čvrsto zacrtani prostor predvorja prave narkomanske ovisnosti. U prosjeku, to se događa u kasnom pubertetu. Sve se više planiraju euforije, upotreba droga postaje sve učestalija, ritam konzumacije raste. Stalno je prisutna misao i nada, da se može stati! Umjesto marihuane traži se snažnija droga, umjesto trave, hašiš (i do 10 puta jači), umjesto jedne ili dvije tablete esctasyja, uzima se pet ili više. Škola dolazi u drugi plan, jedini interes je zabava, ples do jutra, dim, tablete ili prašak. Disco, party… Kod kuće događaju se stalne svađe. Arogancija i otpor prema svemu što zahtijevaju roditelji svakim danom jača. Mladi konzument droga i roditelji postaju sasvim odvojene kategorije koje se ne razumiju. Razlike su sve veće, mijenja se čak i jezik, izražavanje… Uz opasnost od ovisnosti, pojavljuje se još jedna opasnost u zdravstvenom smislu. To je seks bez zaštite. Pod djelovanjem droga samokontrola je smanjena, samokritičnost u prosuđivanju i odgovornost, takoreći ne postoji. Stupanje u spolni odnos daleko je lakoumnije, bez ikakvog suvislog razmišljanja. Uporaba kondoma ili neke druge zaštite pri spolnom odnosu čini se nevažnim. Ne pomišlja se na AIDS ili na neku drugu spolnu zarazu i bolest. Slijedi kratko izvješće jedne mlade aktivistice Udruge građana «Hrvatska protiv droge»: «Moja poznanica R. M. provela je ljetnu noć u disco klubu uz dva bombona (ecstasy). Klub se nalazi u Preluci, morskoj uvali između Rijeke i Opatije. U blizini nema stambenih objekata. R. M. je, prema vlastitim riječima, tri puta izašla iz kluba. Svaki puta je s njom izlazio drugi mladić. Imala je sa svom trojicom spolni odnos. Dvojica su upotrijebila kondom, a treći nije. U 4 sata i 30 minuta otac je automobilom došao po nju.» U presudnim mjesecima kad adolescent prelazi na intenzivno konzumiranje, najvažnije je saznanje roditelja da im se dijete drogira. Ukoliko roditelj nije dovoljno educiran da otkrije istinu (sjetimo se da roditelji saznaju za drogiranje djeteta tek nakon 2 do 4 godine) i djetetovu aroganciju smatra pubertetskim ispadima – vjerojatno uspjeha neće biti. Međutim, pravovremenim saznanjem, te ispravnim stavom roditelja i promjenama unesenim u odgoj, moguće je zaobići kritičnu točku. Odgoj u kompletnom svom obimu, od najranijeg doba do momenta kad jezičak vage lavira i kada zrnce prašine može prevagnuti, izuzetno je važan. Zapravo, najvažniji je onaj ostatak pozitivnih komponenata kvalitetnog obiteljskog i školskog odgoja. Ukoliko je kod adolescenta, konzumenta «lakih» droga, ostalo dovoljno odgovornosti prema samom sebi i prema svom okružju, i dovoljno samodiscipline – vjerojatnost da neće krenuti dalje, stazom droga, daleko je veća. Daleko teži povratak iz zamagljenog svijeta droga bit će, ako nije odgoj bio primjeren i ako se temeljio samo na popuštanju i ispunjavanju svih želja djetetu. Uz pomoć roditelja i uz eventualnu pomoć stručnih osoba, moguće je relativno bezbolno vratiti adolescenta u zdrav život. No, zaokreti u odgoju moraju biti korjeniti. Roditelj, kada je u pitanju drogiranje, mora u potpunosti napustiti popuštajući tip odnosa i zauzeti rezolutne stavove. Dijete mora shvatiti da u tom smislu ne može biti nikakvih kompromisa ni pregovora. Roditelj mora preuzeti potpunu kontrolu nad kretanjem svoga djeteta, te biti upoznat s djetetovim okružjem i njegovim prijateljima (i eliminirati ih iz okružja ukoliko su konzumenti droga). Iako teško provediv, jako dobar savjet je – promjena okružja, škole i mjesta stanovanja. Osim toga, treba odmah proučiti dostupnu literaturu o drogiranju i o drogama, te kontaktirati stručnjake ili udruge koje se time bave. U svakoj županiji postoje državni Centri za prevenciju ovisnosti (21 centar u Hrvatskoj) s iskusnim stručnjacima i udruge građana koje će rado pomoć (43 udruge koje se time bave). Tu su i 111 Centara za socijalnu skrb s podružnicama u kojima se također može potražiti stručnu pomoć. Postoje i Savjetovališta za prevenciju ovisnosti o drogama (16 u Hrvatskoj) i Obiteljska savjetovališta (18 u Hrvatskoj). Ovaj posao vrlo je zahtjevan, ali jedini mogući put povratka u kolosijek stvaranja normalne, zrele osobe. Navedena imperativna promjena odgojnog modela uklapa se u ustaljene norme pedagogije i teoretski i praktično. Odgoj je vođenje, usmjeravanje, pomaganje i pomoć u razvoju. Odgoj je također proces socijalizacije djece i mladeži koju pomaže i potiče naraštaj odraslih. Papa Pio XII. dao je vrlo jezgrovit i točan odgovor, što je odgoj: «Umjetnost odgajanja zapravo je umjetnost prilagođavanja. Treba se prilagoditi dobu, temperamentu, sposobnostima, potrebama i opravdanim težnjama onih koje odgajamo». U slučaju drogiranja, to znači prilagođavanje konkretnom slučaju. U ovom specifičnom tipu odgoja, kada je u pitanju mladi konzument droga, roditelj se mora prilagoditi potrebama ispravka u odgoju, odnosno pomaganju i pomoći u razvoju. Treba bezuvjetno uvesti nove mjere. Mora shvatiti da je dijete skrenulo s normalne staze i prilagodba odgoja je neizbježna. Bez te pomoći mladi konzument droga u najvećem broju slučajeva krenut će prema ovisnosti. Ukoliko postane ovisnik, to nije samo njegov neuspjeh, nego je to neuspjeh i roditelja, i sistema obrazovanja, i kompletnog funkcioniranja države. Zloporaba droga i ovisništvo izazov su današnje civilizacije i države, upliću se u razvoj siromašnih zemalja i odgovorni su za odlijevanje golemih količina novca u ekonomski razvijenim zemljama. To je istinski rizik za zdravlje nacije, u vezi sa zaraznim bolestima (HIV, hepatitis C, hepatitis B, spolno prenosive bolesti), a posebice rizik zbog psihički poremećenog dijela mladih naraštaja. Ovisnost o drogama usko je povezana s društvenim problemima kao što su korupcija, siromaštvo, nezaposlenost, prostitucija, delinkvencija, kriminalitet, beskućništvo i dr. U Hrvatskoj je poseban naglasak na korupciji, jer smo, nažalost, zemlja visoko rangirana na svjetskoj listi korumpiranosti. Enormno velike količine novca u narko prometu imaju značajan utjecaj na gospodarsku, pa i političku stabilnost. Opasnost prijelaza kritične točke i pada u ovisnost, prijeti također weekend i relax korisnicima droga. Oni se «opuštaju» vikendom, pa i to postaje nezaobilazna navika. Zbog rjeđeg konzumiranja, direktne posljedice su manje, fizičke promjene znatno manje, ali u ponašanju se, u dužem periodu, također događaju spomenute asocijalne sklonosti.