Hrvatska protiv droge - droga.hr

Gljive (svete gljivice) vrlo se rijetko pojavljuju na tržištima droga u Hrvatskoj. Cijene su im visoke, jedna doza sušenih gljiva stoji cca 150 kuna, a kvaliteta je često upitna. Skladištenje proizvoda biljnog porijekla zahtjevno je i postoji velika mogućnost da zbog dugotrajnog transpotra ili stajanja, te nestručnog rukovanja, glavne supstance izgube snagu. Učinci droge su tada nedovoljni. Osim toga, moguće je da sredstva u prodaji pod imenom gljive - nisu gljive, nego možda kaktusi ili neke druge vrste narko bilja.
Zbog minornog korištenja sušenih gljiva na našem tržištu, navest ćemo samo osnovne karakteristike najpoznatijih. To su gljive; Psilocybe Mexicana, Psilocybe cubensis, Amanita muscaria, te kaktus Peyote.
Psilocybe Mexicana, poznata pod indijanskim imenom Teonanacatl ('božja hrana"), najvažniji je halucinogen od velikog spektra psilocybe gljiva. Zelenosmeđe je boje, s neugodnim mirisom na užeglu mast. Malog je uzrasta, sluzava je i uzgaja se najviše u Meksiku. Stoljećima je korištena u vjerskim obredima meksičkih Indijanaca. Na narko tržištu pojavljuje se kao sušena gljiva. Upotrebljava se sporim žvakanjem.
Glavna supstanca ove gljive, psilocybin, može se izdvojiti i sintetizirati, te se u prodaji nalazi kao bijeli, kristalni prah, tablete, kapsule ili bistre otopine. Djelovanje ovakvog proizvoda znatno je jače od djelovanja sušenih gljiva.
Učinci su dugotrajne halucinacije i snažne euforije u prosjeku 12 do 15 sati, a najduže i 20 sati.
Dugotrajna upotreba rezultira toleranciju i psihičku ovisnost. Čini se da ne izaziva fizičku ovisnost.
Psilocybe cubensis halucinogena je gljiva koja raste na izmetu zebua. Raste u Argentini i upotrebljava se pretežno žvakanjem. Uzrokuje lagane halucinacije i povećanje živahnosti.
Amanita muscaria, zvana gljiva ludara ili muhara, poznata je još iz srednjeg vijeka po jakim i raznolikim halucinogenim djelovanjima. Glavni sastojak je muscardin. Upotrebljava se posebno u Sibiru i Kamčatki, a rijetko se pojavljuje na drugim tržištima. Češća je upotreba žvakanjem suhih gljiva ili jedenjem, te rjeđe pijenjem u čajevima ili u hladnim napitcima.