Hrvatska protiv droge - droga.hr

Završili smo snimanje našeg novog filma NIJE „IN“ uz potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Ostaje tehnički dio i umnožavanje, pa promociju planiramo za rujan 2007.

O duhanu i alkoholu educiraju; dr. Amir Muzur, mr Drago Plečko, Mirko Filipović Crocop, Tina Vukov i drugi. Ovisnost o duhanu i alkoholu osjetljiva je i kontroverzna tema o kojoj je vrlo teško snimiti interesantan edukativni film. Najlakše je bilo nabrojati bolesti i štete od tih droga i oštro poručiti: „Nemojte pušiti, ni piti!“ No, od toga bi bilo vrlo malo koristi. Naši adolescenti nasmijali bi se prezirno, opipali u džepu kutiju marlboroa, a zatim otišli na „cugu“ u prvi kafić.

Zbog toga smo izbjegli zastrašivanja i deklarativne zabrane. Filmom želimo zainteresirati pušače i „cugere“, a posebice one najmlađe iz osnovne i srednje škole, za neke odrednice koje formiraju bolju i ljepšu sliku svijeta nego što je to bilo u srednjem vijeku ili u prošlom stoljeću. Te odrednice svima su nam poznate, ali ih je teško dosegnuti: znanje, disciplina, kultura,...

Filmom ukazujemo na ono što sa zakašnjenjem dolazi u Hrvatsku ali će sigurno doći. Cigarete i piće još su uvijek „in“ (što pokazuje visok postotak ovisnika), ali vrlo brzo neće biti. Ukazujemo na istinu o „heroju“ s cigaretom u ustima i čašom u ruci, ili o fatalnoj zavodnici također s cigaretom i čašom. Ta istina je eksplicitna: pušači i alkoholičari inferiorne su osobe slabog karaktera, nedisciplinirane, nekulturne, sebične i glupe. Najnovija istraživanja pokazuju da je pušač na radnom mjestu 25% do 30% manje učinkovit od nepušača. Kad se zbroje „čik“ pauze, češća bolovanja, slabija koncentracija i kraći radni vijek, računica je jasna.

Ovako grubo etiketiranje netko će osuditi, no istina je kadkad gruba. Kako ne nazvati egoističnim i glupim – svjesno kratiti život sebi i svome okružju (ili svom tek rođenom djetetu) i činiti neosporne štete? Činjenica je da svaka cigareta skraćuje život za 6 do 7 minuta. Skraćuje život i nepušaču u društvu pušača. O alkoholu nemamo tako egzaktno iskazanu štetu, ali nema sumnje da je velika. (O bolestima i posljedicama od duhana i alkohola možete detaljnije informacije naći u člancima na ovoj stranici).

U Europi od različitih vrsta bolesti uzrokovanih pušenjem umire 650.000 ljudi godišnje. Hrvatska je solidno zastupljena u toj brojci sa 12.000 do 14.000 mrtvih. Europa ima oko 730 milijuna stanovnika, a mi nešto manje od 4,5 milijuna što znači da sudjelujemo s 0,6% u ukupnom broju. Iz toga slijedi da bi proporcionalno trebali godišnje imati najviše 4.000 mrtvih pušača i pasivnih pušača. Po jednostavnim računskim operacijama moramo zaključiti da smo barem tri puta egoističniji i gluplji od europskog prosjeka. Za alkohol su podaci opet manje dostupni, ali nema sumnje da su i tu brojke s mnogo nula. Stara poslovica glasi: „Večer je pametnija od jutra“. Što god netko mislio, novo vrijeme donosi napredak, svakim danom pametniji smo. Ovisnici postaju građani drugog reda, osobe koje nitko pametan ne želi u svojoj blizini, jer truju svoje okružje, ne samo u fizičkom smislu. Sve je teže zamisliti komunikaciju jedne zdrave i disciplinirane osobe u zadimljenoj prostoriji s polupijanim ili pijanim sugovornikom.

Po pitanju pušenja u 2007. godini događaju se značajni pomaci. Europski povjerenik za zdravstvo Markos Kyprianou tražit će zabranu pušenja na javnim mjestima u svih 27 zemalja članica. Vlade svih 27 država, nevladine organizacije, potrošači i duhanska industrija bit će pozvani da iznesu svoje prijedloge do 31. svibnja ove godine. Očekuje se da će Europska komisija konačnu odluku o zabrani donijeti početkom 2008. godine. ''Ovaj ću prijedlog biti u stanju braniti ne samo pred ministrima zdravstva nego i pred ministrima financija zato što će države ekonomski profitirati'', rekao je Markos Kyprianou. Što se ekonomskih pokazatelja tiče, europski povjerenik apsolutno je u pravu. Država (a to smo svi mi) s duhanom i alkoholom na gubitku je. Statistika kaže da na svake dobivene tri kune od prodaje duhana – naša država gubi pet kuna zbog ranije smrti svojih građana, bolesti i kraćeg radnog vijeka pušača. Pa zašto ne učinimo nešto, zašto ne zabranimo trovanje svojih bližnjih, zašto naš Hrvatski sabor ne donese pametne i humane propise o svim drogama, uključujući duhan i alkohol? Pod propisima podrazumijevamo ne samo zakone i pravilnike, nego i političku volju za provođenje tih propisa. Obrazloženje, zašto nema jače akcije u smislu uporabe droga jednostavno je i može se svesti na tri pojma. To su: kriminal, korupcija i politika. Proizvođači i distributeri droga ubijaju tisuće naših građana godišnje ljudi (najviše ih ubiju duhanom i alkoholom) - nekažnjeno. To je kriminal. U pojmove korupcije i politike možemo ubrojiti golemi kapital duhanskog i alko lobija koji se slijeva u budžet. Politička elita ne vodi dovoljno računa o spomenutoj šteti: smrtnosti svojih građana, bolestima, pa i financijskoj šteti (5 kuna štete, 3 kune u budžetu), nego kratkoročno razmišljajući – grabi poreznu dobit.

Jedna od važnih komponenata tolerancije duhana i alkohola je i loša procjena većeg dijela naših političara da će liberalnim stavom „kupiti“ glasove velikog dijela hrvatske glasačke mašine. U igri su veliki brojevi pušača (više od trećine stanovnika Hrvatske, 1.500.000), alkoholičara (280.000) i konzumenata alkohola, pa je takvo razmišljanje donekle logično. Međutim, da je procjena loša, pokazuju ispitivanja po kojima se čak 74% građana izjašnjava protiv duhana. To znači da i mnogi pušači vide svoju šansu - da se riješe ovisnosti ukoliko restrikcije budu jače. Ne treba zaboraviti da su navike pušenja i alkoholiziranja vrlo jake ovisnosti, tek nešto manjeg intenziviteta od heroinske ovisnosti. Zbog toga je svaka pa i najmanja pomoć dragocjena.

Jedna od slabosti hrvatske politike je neprovođenje zakona. Suzbijanje drogiranja provodi se više deklarativno nego stvarno. Najbolji primjeri su; nezakonito pušenje u svim dijelovima svih kafića i restorana, te nezakonita ali slobodna prodaja cigareta i pića maloljetnicima. Tomu se mogu pribrojiti nezakonito ali slobodno pušenje na radnim mjestima, kao i nezakonito ali slobodno cjelonoćno kretanje malodobnika bez pratnje (disco klubovi i partyji, do jutra). Pozitivno je što onaj pozitivni (nažalost manji) dio naše političke scene podržava svjetski trend smanjenja drogiranja. Dokaz tomu je i potpora našem projektu.

Naš prvi edukativni film „Zbogom Enna“ snimljen 2006. u javnim projekcijama ima veliki broj gledatelja. Prikazivan je i prikazuje se u mnogim školama. Reakcije su vrlo dobre. Zbog stručnosti i realnih poruka prihvatili su ga pozitivno čak i ovisnici, a posebice bivši ovisnici. Očekivane, negativne reakcije narko lobija, ipak smo imali, ali bile su relativno tihe. Izvjesno „podmetanje nogu“ u svezi tog filma anulirao je Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH. Počasni gost na promociji filma u najvećem riječkom kinu „Teatro Fenice“ bila je predstojnica tog Ureda, mr. sc. Bernardica Juretić.

Novi film NIJE „IN“ prezentirat ćemo javnosti u rujnu 2007. godine. Nadamo se da ćemo izbjeći sve zamke i eventualne zabrane prikazivanja. Očekujemo jaču „oporbu“ i podmetanja nego kod prošlog filma, jer su duhanski i alko lobi bogatiji od hrvatskog narko lobija. Dok se promet ilegalnih droga u nas kreće ispod 200.000.000 eura, samo promet duhanskih cigareta je pet puta veći (cca 1 milijarda eura). Tomu treba dodati i alko kapital. S takvom gomilom eura mogu se iznajmiti borbeni helikopteri i četa specijalaca, plaćenika. Mogli bi napasti našu udrugu. No, mi se ne bojimo, jer imamo najjače oružje – istinu! Osim toga, kako je već spomenuto, u filmu nastupa i saborski zastupnik Mirko Filipović. A, on navodno nešto zna i o borilačkim vještinama, pa će nas zaštititi! Hm, u svakoj šali pola istine, kaže narod.

Opatija, lipnja 2007., Saša Radović.