Hrvatska protiv droge - droga.hr

Povremene akcije suzbijanja zloporabe droga pod naslovima „Plivanjem protiv droge“, „Sportom protiv droge“, „Plesom protiv droge“ ili sličnim naslovima, organiziraju se zbog prikupljanja sredstava u humanitarne svrhe. O takvim manifestacijama različita su mišljenja. Neki kažu da su to vrlo dobre akcije, neki se ne slažu, neki s osmjehom i sumnjom sliježu ramenima. Nažalost, sumnja je postala dio naše svakodnevice, jer na razorenim moralnim poljima korumpirane Hrvatske najbolje raste i uspijeva ono loše i zlo. Prečesto smo bili svjedoci bezobzirnog bogaćenja pod krinkom humanih, domoljubnih ili drugih moralnih vertikala. Prečesto su fondovi ili veći dijelovi tih fondova, skupljenih dobronamjernim donacijama, završavali u privatnim džepovima. Zbog toga je dobro objektivno raščlaniti temu i bez emocija donijeti svoj sud.

Najprije treba razmotriti što nam donose takve manifestacije i što ostavljaju iza sebe? Koliko tu ima učinkovitosti u suzbijanju zloporabe droga, koliko materijalne koristi, koliko edukacije, kakvi su rezultati...? Neosporno je da svaka akcija protiv droge ima nekakav rezultat. I najjednostavniji plakat ili rečenica o štetnosti droga ispisana kredom na zidu – ima minoran učinak, ali je to ipak korisno! O drogama i o njihovom pogubnom djelovanju treba govoriti! Najgore je ono što čini većina roditelja, a to je ignorirati problem i baciti ga pod tepih, jer „njihovo dijete ne bi to učinilo“! Slično čine nojevi kad glavu guraju u pijesak. Ukratko, nitko ne može reći da su bilo kakve akcije protiv droge beskorisne ili čak štetne. Samo je pitanje, koliko su korisne?

Povremene, jednokratne akcije tipa, „Plivanjem protiv droge“ i sl., mogu se podijeliti u dvije kategorije: U prvu, češću, spadaju manifestacije kojima je interes u prvom planu, a suzbijanje zloporabe droga sekundarno i sporedno.

Plivač, plivačica ili grupa plivača koji skoče u vodu, plivaju, plivaju i konačno izađu na obalu – učinili su nešto, ali vrlo, vrlo malo u smislu borbe protiv droge. Uglavnom, uz to nema popratnih aktivnosti u smislu edukacije o drogama i ukazivanju na zlo koje droge donose – pa se opća korist svodi samo na onu najavu, rečenicu u naslovu: “Plivanjem protiv droge“. I ništa više!

Osim tog naslova u kojem se droga spominje – ne ostaje baš ništa! No, u pozadini je materijalna korist organizatora takvih skupova, iako je deklarativno, dobit namijenjena u humanitarne svrhe.

„Sportom protiv droge“ uglavnom je neka lokalna sportska manifestacija, kojom se pomoću naslova pokušava dozvati televizijske kamere i eventualno skupiti veći broj gledatelja. Cesto su to neke vrste kratkih maratona u kojem pobjednik nije bitan, nogometni susreti rekreativaca ili navlačenje konopa. Edukacija o zloporabi droga u najvećem je broju slučajeva zaboravljena ili minimalna, pa je rezultat cijele akcije zanemariv. U pozadini se opet, najvjerojatnije, krije neka materijalna dobit ili promidžbeni poeni.

Druga kategorija, znatno je korisnija, ali i znatno rjeđa: Uz program, sport ili ples, educiraju se gledatelji o ovisnostima; predavanjima, kratkim filmovima, brošurama ili letcima. Pri tome je manje važno kakvi su naslovi („Trčanjem protiv droge“, „Plesom protiv droge“ i sl.), ali je važno skupiti što više gledatelja ili sudionika skupa i dati im istinite informacije o opasnostima od droga. Ovakve, korisne akcije organiziraju uglavnom državne institucije (ili su državne institucije pokrovitelji), pa se vodi računa da manifestaciju podržava dobar promidžbeni materijal i informacije o drogama koji dobivaju posjetitelji. Daleko je manja mogućnost manipulacija, pa je u ovakvim slučajevima znatno manja vjerojatnost da će skupljena sredstva završiti u privatnim džepovima. Zbog toga takve akcije treba pozdraviti i podržati.

Ipak, dio poznavatelja hrvatske narko scene ima i na takve akcije primjedbe i pitanja. Temeljno pitanje odnosi se na odnos utrošenih sredstava i konačnog učinka proizvedenog spomenutim modelom akcija. Naime, akcije (na primjer; Pjesmom protiv droge, Plesom protiv droge i dr.) skupi su projekti i na njih je utrošeno mnogo sredstava bez obzira na prikupljena sredstva od same manifestacije. Vrlo je vjerojatno da se ta državna sredstva (odnosno sredstva svih nas, građana) mogu učinkovitije iskoristiti za suzbijanje zloporabe droga. Na primjer; financiranje stručnih seminara za učitelje/nastavnike o drogama bilo bi korisnije, jer znamo da se u školama provodi samo posredna edukacija o prevenciji ovisnosti drogama. U tu posrednu edukaciju spadaju radionice i predavanja o komunikaciji, o samounapređivanju, o treningu životnih vještina i sl. To je vrlo dobro, ali daleko od dovoljnog u konkretnom smislu suzbijanja zloporabe droga. Nedostaje ono najglavnije, a to je znanje o drogama i o opasnostima koje proizvode pojedine droge i kombinacije droga, nedostaju naputci o odnosima učitelja/nastavnika i roditelja s adolescentima, konzumentima droga, ovisnicima i dr. Provedena anonimna anketa na nekoliko roditeljskih sastanaka o poznavanju narko teme u Opatiji dala je alarmantne rezultate. Od četiri ponuđena odgovora: od čega se dobiva hašiš?, 61% roditelja odabralo je odgovor, “ od afričke biljke hash“ (izmišljena, nepostojeća biljka). 27% roditelja odgovorilo je da se joint pravi od mješavine hašiša i speeda i t. d. Nastavno osoblje po tom pitanju – nije daleko (što je vrlo lako utvrditi anonimnom anketom!).

Primjedba na ove, neosporno korisne akcije je: prikupljena sredstva dijele se bez objektivnih kriterija (onima glasnijima, ili bližima organizatoru!), a premalo se vodi računa o pravim potrebama (institucija, udruga, pojedinaca...). Javne manifestacije takve vrste trebale bi biti daleko transparentnije u smislu:

- utrošenih sredstava,

- odabira korisnika prikupljenih sredstava,

- evaluacije (što je korisno manifestacija proizvela?).

Iz ove kratke elaboracije moguće je zaključiti da u svim vrstama akcija tipa „Plivanjem protiv droge“, „Pjesmom protiv droge“ ili sl. nema dovoljno kontrole i promišljanja. Ima manipulacija! No, uz više brige i planiranja odgovornih subjekata, spomenute akcije mogle biti vrlo dobar segment u suzbijanju zloporabe droga.

Ukoliko se ustaljena praksa nastavi, uskoro možemo očekivati da će netko promućuran organizirati veliki „humanitarni“ party pod naslovom „Drogom protiv droge“.

Opatija, prosinca 2006., Saša Radović.