Hrvatska protiv droge - droga.hr

Dobra vijest! Hrvatska ukida pušenje na javnim mjestima i svrstava se po tome u red razvijenih, kulturnih i pametnih zemalja. Manje dobra vijest je da će se to uvesti tek „tijekom 2008.“ Zašto ne odmah? A, loša je ukidanje 0 promila alkohola u prometu.

Klasičan pušač duhana je nekulturan jer šteti drugome, egoističan jer šteti drugome, slabiji radnik zbog lošije koncentracije i svakodevne krađe radnog vremena (30 minuta do 1 sat za ćik pauze) i glup – jer šteti sam sebi. Čini se gruba konstatacija – ali je istinita i nitko je ne može pobiti!

Duhan je najpogubnija droga po smrtnosti. U Hrvatskoj umire od posljedica duhana 12000 do 14000 ljudi godišnje. To znači da umire 100 puta više pušača duhanskih cigareta nego heroinskih ovisnika, odnosno svih ovisnika o ostalim drogama u Hrvatskoj.

Obzirom na to da educiramo učenike osnovnih i srednjih škola, interesantna su neka iskustva. Po razgovorima i reakcijama tih mladih ljudi zaključili smo da njih ne zanimaju previše fizičke posljedice pušenja; bolesti i smrtnost od cigareta. Djeca i adolescenti u svojim razmišljanjima anuliraju bolest (jer su uglavnom zdravi), a smrt im je jako daleko i u potpunosti je apstrahiraju kao da nikada neće doći. Zato je inzistirati na strahu po tim fizičkim elementima malo produktivno. Jedini interes pri razgovorima o duhanu učenici pokazuju kad se govori o svjetskim trendovima. Zanima ih što je „in“, te ono što „nije in“, što razvijeni svijet odbacuje. A cigareta sve više „nije in“. Pušač u Europi i u svim razvijenom zemljama postaje persona non grata, osoba koja smeta svom okružju i zagađuje okolinu. Naći se u blizini pušača opasno je po zdravlje jer, pasivno pušenje također je pogubno.

To „nije in“ možda je najveći adut u borbi protiv duhanskog poroka. Biti ovisnik, a to znači biti čovjek slabe volje, nediscipliniran i svugdje nepoželjan – sve manje postaje uzorom mladih. U svojim predavanjima spominjem posjetu Pentagonu prije tri godine. U toj najvećoj građevini u svijetu strogo je zabranjeno pušenje čak i u generalskim sobama. U sredini građevine je atrij (otvorena terasa) i u tom atriju je jedna mala nadstrešnica (4m x 4m) – pušionica! Tamo moraju ići ovisnici o duhanu popušiti svoju cigaretu. Vide ih sa svih prozora ove ogromne zgrade svi koji pogledaju u atrij. Na tih 16m2 nadstrešnice pokazuju svoju slabost i ovisnost (službenik, vojnik ili general) svi koji puše. Sramotno i ponižavajuće!

Opisana situacija iz Pentagona rapidno se širi kulturnim svijetom. Sve više postaje neprihvatljivo pušenje na radnom mjestu i u javnim prostorima. Zakoni stavljaju točku na jedan dugi period dominacije i arogantnosti pušača. Uzrok tomu nije samo bolest i velika smrtnost nego i imperativ proizvodnje. Pušač kao radnik ili službenik objektivno manje vrijedi od nepušača, zbog onog svakodnevno ukradenog radnog sata ćik pauza, ali i zbog češćih bolovanja. Proizvodi manje. Osim toga truje svoje kolege i zagađuje okružje.

Ekološki osviješteni mladi ljudi stide se svojih roditelja, pušača.

Čak i u Nizozemskoj, zemlji o kojoj sanjaju naši mladi ovisnici zbog poznatih coffe shopova, ovisnost o duhanu gubi tlo pod nogama. Na putu iz Amsterdama do zračne luke, u modernom hotelu „Holiday Inn“ zabranjeno je pušenje u svim prostorima, pa i u sobama. Sve do nedavno se nije smatralo „muškim“ mladića bez cigarete u ustima i bez čašice oštrog pića. Jaki, svjetski i lokalni duhanski lobiji ulagali su silne milijune i milijarde dolara u promidžbu takvog imagea. Nema ni jednog klasičnog ili eksponiranog filma bez duhanskog dima. I ženski i muški uzori s platna puše, najupečatljiviji prizori ne mogu se zamisliti bez cigareta. No, bez obzira na teške milijarde koje je ulagao i koji ulaže duhanski lobi u promidžbu i korupciju – trend se mijenja. Ljudi više razmišljaju i postaju pametniji. Pušenje više „nije in“!

A, sada možete prestati čitati, ako vam smetaju ružni podaci o duhanu.

Hrvatska je u svjetskom vrhu po potrošnji duhana što znači da smo po kulturi života na dnu, zajedno s našim istočnim susjedima. Blizu 2100 cigareta (105 kutija) popuši godišnje prosječno svaki građanin Hrvatske (teoretski; i pušači i nepušači). Ovisnost o nikotinu vrlo je jaka, tek nešto slabija u intenzitetu od heroinske ovisnosti. Posljedice su sljedeće: češći srčani infarkt, mnogo češći rak pluća (90% svih bolesnika od raka pluća), infekcija pluća, moždana kap, stvaranje krvnih ugrušaka, bronhitis, bolesti arterija (moguća gangrena uz amputaciju stopala i šaka), čir na želucu, rak gušterače, ždrijela, usta… Uz pozitivni osjećaj stimulacije, kratkoročni negativni učinci su, ubrzan puls, povišen tlak, hladnoća kože i površinskog sloja, smanjuje se apetit. Izdržljivost i kondicija znatno su slabiji. Pušenje cigareta prvi je korak u kretanju na stazu droga. Takoreći nema heroinskog ovisnika koji ne puši cigarete i koji nije pušio u ranoj mladosti. Mladi pušači u prosjeku slabiji su učenici, pokazuju devijantnija ponašanja od svojih vršnjaka, te su kasnije skloniji delikvenciji i kriminalu. Kod rađanja, nikotinske ovisnice donose manju i lakšu djecu, manje imunu na obolijevanja od različitih infekcija. Povećan je i rizik od spontanog pobačaja, kao i rođenja mrtvog novorođenčeta.

Ima toga još, ali i ovo je dovoljno.

Što se tiče ukidanja 0 promila alkohola u prometu, naš komentar je – promašaj, hipokrizija države!

Opatija, siječnja 2008., Saša Radović.