
Opijumski mak latinskog imena, Papaver somniferum, jednogodišnja
je biljka s lomljivim stablom i granama, visine do 160 centimetara,
ali izuzetno i do 2 metra. Cvjetovi su veliki, na vrhu stabljike,
ima četiri latice crvene ili bijele, zavisno o podvrsti. Čahura
je okrugla ili konusna, plavozelenkaste, svjetlozelene do tamnozelene
boje. Postoji nekoliko podvrsta Papaver somniferuma: album,
glabrum, depressum, setigerum, i dr...
Zasijecanjem čahura izlučuje se mliječno bijeli lateks, koji
poprima smeđu boju. Tada se s čahure skida tupim noževima i
to je sirovi opijum. Nakon sušenja na suncu mijesi se u oblike
kocaka ili štapića. Stajanjem, sirovi opijum otvrdne i poprima
gotovo crnu boju. Može se čuvati više od 15 godina, a da pri
tome ne izgubi na kvaliteti. Sirovi opijum upotrebljava se pušenjem.
Prije dvadesetak godina u socrealističkoj Hrvatskoj drogiranje
je bilo ''pionirsko'', u začetku, a organizirani kriminal još
nije nalazio interes u trgovini drogama. Tadašnji ovisnici sami
su pronalazili ili uzgajali mak, zarezivali glavice i sušenjem
proizvodili sirovi opijum. Tu smeđu masu zatim su kemijski topili
i razrijeđivali, i tako dobivali ''okicu'' opijum pogodan za
ubrizgavanje. Takav opijum imao je gust talog i morao se ubrizgavati
polako, upotreba je bila neugodna zbog pečenja, a ostavljao
je ožiljke i oštećenja vena.
Nakon prodora heroina u naše prostore, opijuma u praktičnom
smislu više nema na hrvatskom tržištu. Današnji, moderni ovisnici
više ne znaju postupak pripreme za ubrizgavanje opijuma koji
je znatno kompliciraniji nego za heroin. No, istina je koju
većina današnjih ovisnika ne zna, da ubrizgani opijum ima skoro
identične učinke kao i heroin, tek nešto slabije.
Upotreba opijuma pušenjem takoder je kod nas izumrla. Ostala
je jedino navika pijenja opijumskog čaja u rijetkim narkofilskim
redovima, no to je u širem smislu zanemarivo. Osušene glavice
maka i gornjeg dijela stabljike prokuhavaju se i spravlja se
čaj izrazito neugodnog okusa. Zbog toga se mora jako zašećeriti
i naglo popiti. Nastupanje je sporo, ali djelovanje daje ugodnu,
sanjivu opijenost nekoliko sati. Dugotrajno konzumiranje ovog
čaja opasno je, jer dovodi do prelaska na heroin.
Inače, konzumacija opijuma moguća je na sve uobičajene načine
drogiranja; intravenozno i potkožno injektiranje, oralno, respiratorno,
nazalno, pa čak i rektalno.
Upotreba opijuma pušenjem zadire duboko u prošlost. Homerova
"Odiseja" dimu opijuma pripisuje moći uklanjanja boli,
srdžbe i zaborava svakoj tuzi... Ova biljka radosti kod Sumerana,
opisana je još prije šest tisuća godina.