Hrvatska protiv droge - droga.hr

Ni u što potrošeni sati, beskrajni prazni razgovori, dijalozi kratkih rečenica s bezbroj puta ponavljanim poštapalicama; okej, ono, ovoga, super…, očekivanje eventualnog seksa ili bar malo golotinje.

To su tijekom tri i pol mjeseca gledali naši učenici osnovnih škola i adolescenti. I zatim, nakon završetka te dugotrajne predstave, u stampedu jurili za autogramima svojih idola. Ushićenje i klicanje: "Saša je lud!".

Olako prihvaćanje, odmahivanje glavom i benevolencija ovakvog tipa zabave ima dalekosežne posljedice za budućnost. Stvaraju se nove moralne vertikale, suprotne tradicionalnim vrijednostima rada i reda bez čega nema napretka.

U toj, takozvanoj "novoj kulturi", temeljne sastavnice su; hedonizam, neodgovornost prema sebi i drugima, i snovi o brzom stjecanju novca bez rada. Sve je više mladih ljudi i ne samo mladih koji godinama traže posao da ga ne nađu, dane provode u kafićima uz duhan, alkohol, joint ili nešto "bolje"… Noći, i to ne samo vikendom, rezervirane su za disco ili party, opet duhan, alkohol, "bomboni", speed, kadkad i heroin!

U jutro joint za opuštanje. Novac daju roditelji. Dok mogu! Droga je dio nove kulture, kao i nasilje na TV, na ulicama, površan seks… I Big Brother je dio nove kulture, doduše periferni dio, jedan cvjetić u vrtu naše svakodnevice.

Paralela sa cvijećem može se nekome činiti nedoličnom, ali svi znamo da cvijeće bolje raste u pognojenim vrtovima. Naši vrtovi, naše ozračje, duboko je zaorano i zagnojeno korupcijom, nepopovjerenjem, neodgovornošću, zaduživanjem, TV sapunicama, Big Brotherom, uludo izgubljenim vremenom.

Uz takve nove moralne (ili nemoralne) odrednice nije čudno da su našoj djeci uzori ludi, otkačeni, drogirani. Adolescenti, noći petka i subote provode uz ples i bombone, i zato moraju prespavati subotu i nedjelju.

Oni malo stariji u trećem desetljeću života, postadolescenti, nenaviknuti na obveze, ne žele brak, obitelj, zaposlenje, sve dok mogu izvlačiti džeparac od roditelja. Ovako eksplicitno izložene argumente teško je negirati koliko god okretali glavu, jer se događaju pokraj nas.

Dio teoretičara, sociologa i pseudosociologa, tvrde da nova kultura nije tako crna, i da je neminovna nuspojava kapitalizma. Po njima je dogma i soljenje pameti, da zabava mladih ne valja, da nema ljenčarenja i dokolice. Mladi govore kako govore i to je ful okej, super… Izgubljene noći i beskrajne sate u kafiću moguće je nadoknaditi.

A, malo droge, pogotovo ako je "laka", nije opasnije od mlijeka (Dr. Perasović u TV emisiji 2004. godine). Negiraju ispraznost, apatiju, mladi vide da 30, 40 godina rada ne donosi ništa dobro, zašto onda raditi?

Traži se nešto novo, bolje!

Traženje novog i boljeg, uvijek je bilo dio sukoba generacija. Nove ideje razarale su carstva i kraljevstva, mladi su mijenjali sisteme i svijet. Revolucije su donosile progres. U našem vremenu prosperitet i nove ideje donose stručnjaci, školovani, disciplinirani mladi ljudi. No, ti mladi ljudi stare. Što će se dogoditi sutra, koliko se može očekivati od one djece koja u transu oduševljeno kliču: "Saša je lud", od uspavanih, pasivnih i drogiranih adolescenata i postadolescenata?

Je li to teorija urote, je li im netko želio otupiti bunt mladosti - tu najveću snagu koju svijet poznaje, koja ruši staro i uspostavlja novo, bolje? Malo vjerojatno! Ali…? Poigrajmo se s pretpostavkom da je to zaista urota. Umiriti nemire mladih i uništiti obitelj i državu, moguće je manipulacijama. Treba mlade osloboditi odgovornosti, preferirati dokoličarenje i programirati ovisnost o neradu i drogama.

Ovi elementi, usko povezani i isprepleteni, dovoljno su snažni da unište svaki društveni sistem. U ovoj igri urote, počnimo s narko marketingom. Sve je precizno programirano i to ćemo uz ovu priču lako shvatiti: Maloljetna srednjoškolka ne ide slučajno u disco ili na party, ne kupuje slučajno bombone i ne dolazi slučajno tek ujutro kući.

Ni zakoni, ni državni represivni mehanizmi, neće preoštro proganjati dilere iako su maloljetnici prodali zakonom zabranjenu drogu. Propisi neće ograničiti radno vrijeme disca do, na primjer 23 sata ili do ponoći, jer djevojčica ne bi stigla kupiti još jedan ili dva bombona, i t.d.

Ne zabranjuju ni maratonske, cjelonoćne partyje za koje i vrapci na granama znaju da nisu ništa drugo, nego prešutno legalizirana tržnica droga. Sve je programirano i diktirano; globalne narko organizacije, golemim kapitalom (promet drogama, preko 600 milijarda dolara godišnje), i preko, manje ili više korumpirane države, provode svoje programe.

Liberalni zakoni o drogama, propisi o mogućnosti cjelonoćne zabave i prešutno (nezakonito) puštanje maloljetne djece da dolaze u jutro na spavanje, neosporno proizvode neodgovornost, ovisnost o zabavi i neradu. U velikoj mjeri i ovisnost o drogama (Hrvatska već ima 100.000 ovisnika o nezakonitim drogama).

Nakon jedva završene škole (ili napuštanja) logičan put je dokoličarenje po kafićima, izbjegavanje svih obveza, zaposlenja, braka, obitelji. Kad potroši roditeljski džeparac, mladi buntovnik koji to više nije, izležava se, puši i gleda TV.

Može cijeli dan i cijelu noć pratiti sapunice, akcijske filmove i Big Brother. I pronaći svoga obožavanog idola, nekog tetoviranog, do grla zaduženog neradnika. Priča je gotova. Nema mladenačkog bunta i nemira, ništa se ne mijenja, osim što promet drogama raste, a obitelj i država polako propadaju.

Teorija urote ipak je previše je fantastična da bi bila realna. Nama se događa nešto gore, dolazi sa svih strana, i iznutra i izvana. I iz Nizozemske! Nismo se snašli u tranziciji, treba nešto promijeniti, učiniti korak naprijed. Ili možda malo unatrag!

Kažu da zabrane nisu dobre, ali sloboda koja uništava - mnogo je gora. Bilo bi bolje da je Big Brother ostao u Nizozemskoj, gdje je i nastao. Brza slava i novac stečen neradom u jalovom dokoličarenju, loš su uzor mladim naraštajima i ne vode ničemu dobromu.

Autor teksta: Saša Radović