Saznat ćemo nešto o famoznoj Balkanskoj ruti na kojoj je i naš prostor posljednjih 13 stoljeća (ovdje smo od VII. stoljeća).
Oko 6000 tona sirovog opijuma, skoro cjelokupna svjetska proizvodnja, može se smjestiti na potezu od nekih sedam tisuća kilometara, od Laosa, preko Pakistana do Turske i Albanije. Na tom potezu, uglavnom u planinskim krajevima dobro raste opijumski mak. Osam nacija sudjeluje u ovom businessu koji u mnogome uvjetuje svjetsku politiku. Prisjetimo se da heroin, najopasnija prerađevina maka iz azijskih planina, dobrim dijelom hrani svjetske obavještajne službe - moderatore globalnih društvenih usmjeravanja.
Tijekom posljednjih petnaestak godina područje jugoistočne Azije, Afganistan i Pakistan («zlatni polumjesec»), te Myanmar (bivša Burma), Laos i Thailand («zlatni trokut»), bilježe jaki rast usjeva opijumskog maka. Najjači je Afganistan, najviše maka raste u afganistanskim regijama, Helmand, Nangirhar i Badakhshan. Veliku krizu u snabdijevanju svjetskog narko tržišta prouzročila je zabrana proizvodnje opijuma 2001. godine u Afganistanu. No, porasla je ilegalna proizvodnja.
Danas su u svijetu najznačajniji prerađivači opijuma, Turska i Albanija. I u Afganistanu se danas prerađuje opijum u heroin više nego prije, tako da ta zemlja nije više samo proizvođač maka, nego finalnog proizvoda, heroina. Uz sindikate iz Turske, najutjecajnije u krijumčarenju heroina u Europu, mreže su iz Albanije (mreže, ne hijerarhijske strukture). Te albanske mreže visokom se tehnologijom i sofisticiranom opremom koriste u korupciji, pranju novca, i u svojoj najvažnijoj djelatnosti – u plasiranju heroina na svjetsko tržište. Kao pripadnici etničkih manjina nastanjuju se najčešće u tranzitnim zemljama centralne Azije i formiraju baze gdje nema odgovarajućih antikriminalističkih organizacija. Rješenje problema prometa drogama leži u međunarodnom povezivanju i multidisciplinarnom pristupu, edukaciji i radu kritičnih zemalja s Interpolom. Nužno je stvoriti kompaktan, sveobuhvatan sustav u kojem ne nedostaje ni jedna karika. Hrvatska ima nekoliko komponenti pogodnih za plasman droga. Nalazi na Balkanskoj ruti, ima trajnu turističku i pomorsku orijentaciju, liberalan granični režim kao dio integralnih procesa u Europi, te liberalne zakone o drogama. Najkritičnija komponenta je geografski položaj na Balkanskoj ruti. Balkanska ruta je za vrijeme Domovinskog rata bila pomaknuta sjevernije, išla je u Europu preko Rumunjske, Mađarske, Češke i Slovačke, te južnim, morskim putem. No, rat je završen. Balkanska ruta vraća se na staru trasu 1996. godine i Hrvatska bilježi porast krijumčarenja, prometa i trgovine drogama. Tranzit prema zapadnoeuropskom tržištu pogodan je i zbog razvedene obale, te limitiranih mogućnosti obalnog patroliranja. Povećanje kontejnerskog prometa (u kontejnerima je znatno teže kontrolirati robu) otežava filtriranje tereta iz rizičnih zemalja. I pored dobre kontrole naših luka, veliki kontingenti droge prolaze kroz Hrvatsku. Oko 80% heroina usmjerenog ka zapadnoeuropskom tržištu, prođe neotkriveno. Za nas problem sve više postaju sintetske droge (posebice ecstasy), koje prijete postati najzloupotrebljavanijim drogama u budućnosti. Zabrinjavajuće je da se Hrvatska nalazi u grupi od sedam zemalja u kojima se troši najviše ecstasyja. Balkanska ruta, u posljednje vrijeme koristi i za manje kontingente sintetskih droga, konkretno 2ci droge, te i za manje količine kokaina. Taj kokain dopremljen je u Balkansku rutu morskim putem s druge strane svijeta, iz Južne Amerike. Krijumčarski lanci više nisu jednosmjerni prema zapadu, jer najveće količine sintetskih droga dolaze iz zapadnih zemalja, najjačih proizvođača amfetamina.
Problem naše zemlje nije u policijskim i carinskim službama. To su dobro organizirane službe. Aktivno su uključene u regionalnu i subregionalnu suradnju. Jedan od prioriteta Nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga, pojačani je nadzor državne granice i presijecanje međunarodnih kanala ruta droga. Redovita je edukacija ovlaštenih, policijskih i carinskih službenika. Redovita je obuka vodića i pasa za detekciju droga, te niz aktivnosti u suzbijanju narko kriminala u širem smislu. Dobro su organizirane i direktne akcije na ulicama i na partyjima. Hrvatska je na međunarodnom nivou uključena u suradnju sa stranim policijama i službama (DEA, FBI, Generalni sekretarijat Interpola, Komisija za droge UN-a, UNDCP i dr.).
Naše slabosti odražavaju se u preliberalnim zakonima u sferi zloporabe droga (imamo jak narko lobi) i nedovoljna edukacija u obrazovnom sustavu.