Hrvatska protiv droge - droga.hr

Golemi broj ovisnika o dvjema "zakonitim" drogama rezultat je legalnog prometa, odnosno kratkoročnih poreznih interesa države. Iznenađujući, ali istinit i konkretan podatak, da na svake tri kune dobiti od cigareta, država gubi pet kuna zbog smrtnosti i bolesti svojih građana od posljedica duhana - ne objavljuje se.

Intenzitet šteta od alkohola proporcionalno još je veći, jer osim visoke smrtnosti i niza bolesti, temeljne karakteristike alkoholizma su; agresivnost i raspad obitelji. Iz ovoga slijedi da su zakonom zaštićene droge, u materijalnom i moralnom smislu golema šteta za svaku državu.

Licemjerje je i državna hipokrizija da se pušenje duhana i ispijanje alkoholnih pića naziva "uporaba", a drogiranje nezakonitim drogama "zlouporaba". A, neosporna činjenica je da "uporaba" duhana i alkohola, zbog golemog broja ovisnika, odnosi više žrtava i nanosi više štete, nego "zlouporaba" najgore droge koju svijet poznaje - heroina!

U Hrvatskoj ima nešto više od 250.000 alkoholičara i oko jedan milijun osoba koje imaju probleme zbog neumjerene konzumacije alkoholnih pića. Ukratko, svaki četvrti građanin Hrvatske ima posljedice od alkohola. Treba naglasiti da je alkoholizam, uz ovisnost o heroinu i duhanu, jedna od najtežih i najtvrdokornijih ovisnosti.

Ovisnost o alkoholu manifestira se u psihičkom i fizičkom smislu. Alkoholizam nije samo bolest alkoholičara već i "bolest" njegove obitelji, radne okoline, susjedstva, prijatelja i konačno - države. Alkoholizam je, što se tiče agresije, pogubniji nego ovisnost od bilo koje druge droge.

Samo neki spojevi metamamfetamina po agresivnosti blizu su alkoholu (upotreba vrsta speeda: njemačka vojska u Drugom svjetskom ratu, britanska vojska, japanski kamikaze i dr…). Više nego kod ostalih ovisnosti, u ozračju alkohola događaju se fizički obračuni u porodici, maltretiranja, batine, agresivni alkoholičar velika je opasnost za djecu, za supružnika i ostale članove obitelji.

Opasnost je i na šanku, na ulici, svugdje… Alkohol je vjerojatno najstarija droga, poznat od davnina, preko osam tisuća godina. Upotrebljavao se kao razbibriga, kao lijek i kao hrana.

Upotrebljavao se i u ratovima, pijane horde bez straha, golih grudi jurišale su na oklopljene konjanike, gusari opijeni rumom napadali su velike ratne lađe, kozaci puni vodke jurili su na svojim konjima na baražnu vatru iz betonskih bunkera… Na pitanje; zašto tradicionalna, umjerena i povremena uporaba alkohola prelazi u alkoholizam, u neumjerenu i stalnu konzumaciju, odnosno ovisnost - teško je odgovoriti. Uostalom, oko pitanja: "Zašto, ovisnost?", stručnjaci desetljećima lome koplja, tisuće stranica ispisana su o razlozima drogiranja (pa i alkoholiziranja), no pravog odgovora još nema.

Određeni čimbenici u nastajanju alkoholizma jesu; naslijeđe, psihička konstitucija i socijalno okružje, te manja otpornost na tenzije, frustracije, patnje, neizvjesnost i sl. No, sve to samo je skup preduvjeta - ali nije uzrok. Problem prevencije ovisnosti o alkoholu je tradicija i kultura konzumacije alkohola povezana sa svim važnijim životnim događajima, ali i s uobičajenom čašom uz jelo.

Čašicom ili čašom, oštrijeg ili blažeg pića, ponudit ćemo gosta, prijatelja ili poslovnog partnera. Praznički ili poslovni ručak nezamisliv je bez aperitiva i dobrog vina. I uz običan ručak uobičajeno je alkoholno piće. Duhanski dim i pare alkohola obavijaju svaki, baš svaki, važniji događaj; tugovanja, veselja, praznike, rođenja, vjenčanja - pa i pogrebe!

Police iza svakog šanka u kafiću, restoranu ili hotelu, ukrašavaju bezbrojne boce pune raznovrsnih, šarenih, alkoholnih pića. Sokovi i napitci skriveni su u frižiderima. A, muškarac bez čašice u ruci i cigarete u ustima - baš i nije "pravi muškarac"!

Zato je granica razdvajanja koja dijeli uobičajeno konzumiranje alkohola i ono prekomjerno - često teško prepoznatljiva i varljiva. Alkohol u početku, kratko vrijeme, pojačava kontrakciju mišića, smanjujući umor, tako da alkoholizirana osoba nekritično zaključuje da je jača i spremnija na veće napore.

No, ubrzo nastaje opadanje mišićne aktivnosti. Male količine alkohola stimuliraju srčani mišić, ali nakon povećanja doze imaju toksične učinke na srce. Direktno ili indirektno (preko vagusa), usporava se rad srca, šire se krvni sudovi mozga, srca i kože. Alkohol ubrzava resorpciju mnogih tvari, stimulira disanje i lučenje mokraće.

Gram alkohola razvija sedam kalorija, ali zbog svoje toksičnosti nema realnu energetsku vrijednost . Resorpcija alkohola nastaje već u ustima, pojačava se u želucu i završava u debelom crijevu. Resorpcija (fizički proces) diktira postotak alkohola u krvi. Maksimum se postiže 30 do 50 minuta nakon unošenja alkohola u organizam.

Poslije 90 minuta slijedi ravnomjerno opadanje nivoa. Razgradnja alkohola (90%) događa se u jetri, za jedan sat razgradi se oko 9 grama alkohola (jedan promil). Nivo alkohola u krvi od 0,5 do 1,5 promila (proizvoljno nazvano, pripito stanje!) izaziva poremećaj i depresiju inhibitornih (kočećih) centara u mozgu.

Od 1,5 do 2,5 promila (pijano stanje) prava je alkoholna intoksikacija, a do 3,5 posto dominiraju narkotički učinci. Kod 4 promila nastupa koma, gubitak svijesti i potpuna arefleksija koja može završiti kobno. Fizička oštećenja od intenzivne konzumacije alkohola velika su i teška; atrofija i degeneracija ćelija moždanog tkiva (najtipičniji u malom mozgu), atrofije i oduzetosti mišića, bolovi i parestezije u ekstremitetima i dr.

Česte posljedice su katar jednjaka, gastritis s povraćanjima i stomačnim grčevima, masna infiltracija jetre s insuficijencijom funkcije, ciroza (bujanje vezivnog tkiva jetre i propadanje ćelija), povišenje krvnog tlaka, glavobolje... Česte su i degenerativne promjene gušterače, insuficijencija srca, i pad otpornosti cijelog organizma.

Slika psihičkih oštećenja još je pogubnija. Alkoholičari kao i heroinski ovisnici vrlo brzo gube moralne norme, otupljuju, bezvoljni su ali i često agresivni, egocentrični, imaju smetnje u pamćenju. Zbog nesklada između libida (želje) i slabe potencije, postaju agresivni i slabi seksualni partneri, postaju skloni pedofiliji, homoseksualnim aberacijama, ekshibicionizmu… Postoje, doduše nešto rjeđe, alkoholne psihoze (delirium tremens alcoholicum), amnezije fiksacije (nemogućnost pamćenja), konfabulacije (iskrivljene retrospektive), te halucinoze, demencije i epileptični napadi.

Najnovija istraživanja koja su proveli američki znanstvenici sa sveučilišta North Carolina ukazuju da štetne posljedice prekomjerne konzumacije alkohola na stanice mozga nastaju vrlo brzo, znatno brže nego što se do sada mislilo. Do nedavno smatralo se da se neurodegeneracija ne javlja za vrijeme samog pijanstva, nego tek za vrijeme povlačenja alkohola iz tijela.

No, pokazalo se da je potrebno samo dva dana opijanja da se ošteti dio mozga odgovoran za miris. Oštećenja na ostalim dijelovima mozga pojavljuju se nakon četiri dana. To bi trebalo zabrinuti i ljude koji vole popiti, a ne spadaju u kronične alkoholičare.

Posebno velikom riziku izlažu se adolescenti. Studije američkih znanstvenika nadalje ukazuju da pretjerana konzumacija alkohola, posebice kod tinejdžera, uzrokuje poteškoće u razvoju i funkcioniranju mozga. Eksperimenti znanstvenika s University of Memphis provedeni na životinjama ukazuju da visoke doze alkohola najveću štetu uzrokuju kod organizama u razvoju.

Po njihovom mišljenju, čak i povremena izloženost visokim nivoima alkohola može dovesti do promjena u biološkim funkcijama, s dugotrajnim implikacijama. Konzumacija alkohola u mlađoj dobi rezultira povećanom tolerancijom u odrasloj dobi, ali i oštećenjima mozga i jetre.

Osim toga, rani početak konzumacije alkohola povećava izglede za pojavu problema povezanih s alkoholom u odrasloj dobi. Istraživanje kanadskih znanstvenika sa sveučilišta McGill u Montrealu sugerira da alkohol na funkcioniranje mozga utječe duže nego što se misli.

Alkohol ima negativan učinak na neke funkcije mozga čak i kad se konzumentu alkohola čini da ne osjeća nikakve posljedice. Ispitan je učinak alkohola na složene funkcije kao što su apstraktno razmišljanje, planiranje, te sposobnost kontroliranja ponašanja.

Utvrđeno je da alkohol na ove funkcije utječe čak i kad se koncentracija alkohola u krvi spusti na toliko nisku razinu da je ljudi ne osjete. Utjecaj alkohola veći je u trenucima padanja koncentracije u krvi padala, nego kad je bila na vrhuncu. Ova istraživanja imaju važne implikacije na aktivnosti kao što je vožnja automobila i neke druge motoričke aktivnosti.

Dobro je da osobe koje su konzumirale alkohol pričekaju najmanje 8 sati prije nego što sjednu za upravljač. Prilog britanskih znanstvenika s Institute of Alcohol Studies je konstatacija da konzumacija alkohola u mladoj dobi vodi u kriminal . Izlječenje ovisnosti od alkohola vrlo je teško zbog recidiva. Alkoholičar nikada nije u potpunosti izliječen, na njega uvijek vreba opasnost recidiva. Samo "skidanje" s alkohola nije dovoljno.

Za dugi tretman koji slijedi, potreban je jak državni angažman, stalno ulaganje velikih sredstava i ekipe sastavljene od psihijatara, psihologa, stručnjaka socijalnih profila i dr. Nakon tretmana i "zalječenja", bez klubova liječenih alkoholičara, teško je očekivati trajniju apstinenciju i pravu rehabilitaciju. U tretman se treba uključiti i ovisnikova obitelj. Danas u Hrvatskoj djeluje 180 klubova liječenih alkoholičara.

Od ukupnog broja alkoholičara liječi se otprilike svaki deseti, a tek svaki četvrti dolazi u klub liječenih alkoholičara. U klubovima se, u timskom radu, u susretima s drugim obiteljima i uz pomoć stručnjaka - može brak i obitelj "vratiti i iz onih zadnjih dubina", čak i kad se to više ne čini mogućim. Klubovi liječenih alkoholičara postoje od 1935. godine od osnutka udruge bivših alkoholičara pod nazivom "Alkoholics anonymous".

Osnivači su bili dvojica bivših alkoholičara, jedan bankar i jedan liječnik. U početku su članovi ostajali anonimni, ali se to kasnije izmijenilo i više se ne inzistira na anonimnosti. Klubovi niču u cijelom svijetu. Država Hrvatska učinila je značajan, pozitivan pomak u suzbijanju alkoholizma propisivanjem "nule" za vozače.

Dokaz tomu su spašeni životi na hrvatskim prometnicama. Tijekom proteklih mjeseci, u vrijeme zabrane pogubnih alkoholnih promila u krvi, statistika neosporno ukazuje na smanjenje broja nesreća, posebice onih sa smrtnim posljedicama.

Otvorena usta uz glasnu kritiku - moraju se zatvoriti pred ovom činjenicom. Jedan život vrijedi više nego sve vino i rakija u svim hrvatskim podrumima i na svim šankovima. Posebice - ako je to vaš život, ili život vaših bližnjih…! U trećem nastavku slijedi tekst o 100.000 hrvatskih ovisnika o ilegalnim drogama...

Autor teksta: Saša Radović